Jesmo li intuiciju naučili čuti?
Intuicija. Kako to moćno zvuči.
Intuicija. Danas se svi oslanjamo na nju. Kako otrcano, zar ne?
U nekoliko sam se navrata osvrnula na intuciju kao temu, ali iz pozicije i perspektive od ranije. Nekad, za mene je to bilo sasvim jasno: molitva je kada se mi obraćamo Bogu, a intuicija je kad Bog telefonira nama. Nadalje, intucija je pomalo neugodna, to bi također bio jedan od znakova. Jasno pravilo dileme: kako znamo radi li se o fantaziji ili smo stvarno u vrtlogu intuicije glasi – Fantazija je obično ugodna dok je intuicija neugodna. Naravno, ima tih dana i kada očekujemo dobre vijesti. Kako u moru informacija, simulacija, sinkroniciteta usprkos matrixu shvatiti što nam intucija želi reći? Jesmo li intuiciju doista naučili čuti?
Nadalje, danas se najprirodnije oslanjamo na snove, znakove poput životinja koje susrećemo i razgovora na koje nailazimo. Ništa nije slučajno.
Dakle, sanjala sam san (a što drugo?) i rastumačila sam si do neke mjere značenje sna. Ugledala sam iz vedra neba rodu kako leti iznad moje glave i pročitala sam što znači vidjeti rodu. Probajmo razvrstati ove događaje u ladice poput “viđeno”, “znakovi na putu” i sl. Poruka mi je evidentno poslana, potrudila sam se shvatiti značenje i napori Svemira nisu bačeni u vjetar. Jesam li osjetila san? Nisam. Jesam li čula san? Ne, sanjala sam ga i kao takvog sam ga doživjela i nakon toga sam pokušala držati sjećanje u mislima dok ne saznam što to za mene znači.
Ugledala sam neku životinju. Pročitala sam poruku o tome. Da li mi se životinja pričinjavala na ivici halucijacije? Ne. Jasno sam vidjela tu i tu životinju, ondje i ondje.
Ovaj dio nije intuicija. Vrijedan je alat, vodim računa o svojim snovima i animal spirit znakovima, ali intuicija je kristalno jasna i neće vas zbuniti jer nema – nekoliko verzija.
Pitao me Bog: jesi li primila san koji sam ti poslao?
Snovi su važan faktor u našim životima. I sama pratim svoje snove, tumačim ih najbolje i najpreciznije kako znam i umijem. I mislila sam da sam “totalno u igri” sve dok jedne noći nisam sanjala ružičaste šišmiše prepune šljokica i štrasa te naišla na ovu stranicu https://hr.interpret-dreams-online.com/%C5%A0i%C5%A1mi%C5%A1-u-snu/
To je bio jedan zanimljivi game changer u mojem životu jer ovaj pristup obuhvaća različito tumačenje za djevojke, mladiće, žene, muškarce, ali i udane, neudane te razvedene žene. Da biste došli do tumačenja sna prema islamskoj sanjarici treba jednostavno kopati i kopati dok ne ugledate opširno tumačenje.
Ako vas zanima tko je bio Ibn Sirin, vjerujem da će ovo poslužiti https://dzematrahic.ba/index.php/aktuelnosti-2/13284-sta-znamo-o-ebu-bekru-muhammedu-ibn-sirinu
Kako obično potražim značenje sna preko ranije originalne tražilice, nemalo sam se iznenadila kad nisam pronašla ništa o crvenoj i narančastoj boji. Sufija i svestrani učenjak nije napisao ništa o tome, ili nije sačuvano. Nekad jednostavno nema opširnog tumačenja iz njegove dragocjene perspektive i tumačenja. Tu se nažalost ne da ništa učiniti.
Ako vam se žuri, islamski sanovnik lako se pronađe u bespućima Interneta ⤑ https://www.islamskisanovnik.com/ međutim ondje je sve prilično skraćeno i pristup je prilično brz, univerzalan, nema dubine. Ipak, ondje se nalazi fantastičan uvod koji u cijelosti citiram:
Koji su snovi najistinitiji?
Najistinitiji snovi su oni koji se sanjaju u ranu zoru i za vrijeme popodnevnog odmora i počinka (kajlula), a najpovoljnija vremena za njih su, vrijeme zametanja behara i vrijeme zrijenja i dozrijevanja plodova. Istiniti snovi se najrjeđe sanjaju zimi. Tada su snovi koji se sanjaju za vrijeme popodnevnog odmora jači i istinitiji od onih koji se usniju noću.
Osoba koja je iskrena u govoru, uglavnom sanja istinite snove. Onaj koji voli laž i često laže i snovi su mu, uglavnom, lažni. Međutim, ukoliko čovjek nekada i slaže, ali prezire laž kod sebe i drugoga – svi mu snovi mogu biti istiniti! Ako su snovi sažeti i koncizni, a ako u sebi ne sadrže obilan i nesadržajan govor – bit će efikasniji i vrlo brzo se mogu ostvariti.
Poslanik s.a.v.s. je jednom prilikom rekao: “Ako itko od vas vidi san koji voli, onda je taj san od Allaha dž.š., i treba zahvaliti Uzvišenom Allahu za njega i ispričati ga drugima; ali ako vidi nešto drugo, nešto što ne voli, onda je to od šejtana, i treba tražiti zaštitu od Allaha protiv tog zla, i ne treba spomenuti nikome, jer mu može naštetiti.”
°❀⋆.ೃ࿔*:･°❀⋆.ೃ࿔*:･°❀⋆.ೃ࿔*:･°❀⋆.ೃ࿔*:･°❀°
Jesi li primila san koji sam ti poslao je često viđen poster ili print, barem u mom slučaju, a imam fotografiju tog natpisa pohranjenu u mobitelu. Moja osobna junakinja rada na sebi Branka Jakelić bavila se tumačenjem snova u knjizi “Govor snova”. U izdanju iz 1994. godine kojeg sam zgrabila na zagrebačkom Britancu nedjeljom prije neke dvije godine, sada već pokojna gospođa Jakelić iskreno je progovorila o nekim svojim dilemama i nedoumicama te kako su joj snovi dali smjernicu i demistificirali ishod.
Dotaknula se Freuda, Junga… kao recimo ja sada Ibn Sirina, ali projekcija je psihički mehanizam koji se događa prilikom aktivacije bitnog, nesvjesnog aspekta naše ličnosti. Svi likovi, sve slike i atmosfere iz sna dolaze s namjerom da nam pomognu i potaknu nas da riješimo neki izazov u svom budnom životu. U snu priču uvijek možemo odraditi do kraja; ostati na poprištu i odletjeti na krilima, sukobiti se s napadačem pa čak i boriti se do smrti.
Sada se već možemo logički složiti kako to ne znači čuti svoj unutarnji glas iako prilično često nismo svjesni moći koja je u nama samim time jer imamo privilegiju sanjati i sjetiti se što smo sanjali.
Koliko smo puta Lucija i ja jedna drugoj ukrale geodu?
Lucija je moja (sad već) bivša susjeda, a slučaj je htio da obje volimo kristale, štapiće, ezoteriju i magiju. Što je uopće geoda za one koji ne znaju? Kao prvo, nalazi se kao cover photo usred naslovnice ovog teksta, a u ostalim vijestima geoda je geološka sekundarna formacija unutar sedimentnih i vulkanskih stijena. Geode su šuplje, nejasno sferične stijene, u kojima su izolirane mase mineralne tvari. Mogu biti male, ali i velike, dapače ogromne.
Brinem se o svojoj geodi gorskog kristala najbolje što mogu, dobija tuširanje, sunčanje, pa čak i boravak od nekoliko dana ispod neba dok se puni tako da gleda kako se izmjenjuju dan i noć. Geodu odnesem u vrt koji se nalazi iza zgrade, pod ključem je, a susjedi su zaista pouzdani.
Svi, osim Lucije.
I tako sam ja jedne zimske večeri završila kod nje na čaju kad… Prvo mi je srce javilo informaciju, zatim sam ostala bez zraka, nakon toga sam morala provjeriti da li je to zaista istina… Moja veličanstvena geoda nalazila se kod nje. Bilo je jasno kao dan da mi je ukrala geodu. Ne samo iz pozicije atmosfere i osjećaja, jasno se vidjelo da ta geoda moja.
Prišla sam geodi, ali sad kao da nešto onako izbliza ipak nije štimalo. Okrenula sam se prema njoj, ruku sam položila na srce kako ne bi iskočilo iz džempera i priznala joj: “Oprosti, ja ne znam što je meni, učinilo mi se da si mi ukrala geodu, a znam da ti to nikad ne bi učinila i tako mi je drago da ovu senzaciju mogu podijeliti s tobom jer znam da si otvorenog uma i shvaćaš ego. ”
Da. Moj je ego podivljao.
Ego me želio sačuvati od toga da netko uzme ono što je moje.
O, ne. Moji su demoni bili na aparatima.
Demoni su htjeli da odem u rat radi jednog tehnički kamena.
Usprkos svim dokazima, istina je bila vrlo jednostavna, ali neobična: očito svaka ima polovicu jedne geode, možda su naše geode tehnički brat i sestra. Kako obje radimo na sebi, bilo je baš smiješno. Ja da pomislim kako bi mi Lucija ukrala geodu, a Lucija da sazna kako sam bila uvjerena da je to moja geoda i naravski ukrala ju je?
Ipak, slučaj je htio da Lucija u nekom trenutku iznenada bane kod mene i u toj hitnoći doslovno je pozelenila i prišla jednoj od polica. Zastala je, uhvatila se za čelo pa za obraze… Sad je bio Lucijin red da pomisli kako sam joj ukrala geodu, a ja sam saznala kako je to kad te optuži ego.
Obje nismo mogle vjerovati. Bilo je tako uvjerljivo. Jednostavno… znaš da znaš.
Ako napravite lošu procjenu, još se čvršće držite za nju
Ovo dosad je bilo veselo, a prava zabava započinje kad se Lucija krenula seliti i ja sam neprekidno ulazila i izlazila u njezin stan, kao i ona u moj. Neprekidno se selio šok ukradene geode kao da se loptamo virusom, malo sam u šoku bila ja, malo ona dok smo obje očito bile zaražene egom. Kako znamo da se nije radilo o demonima? Jer smo obje mirno došle do spoznaje i zaključka, gotovo iste minute, nismo se udaljile ili posvađale te ulazile u nepotrebne rasprave.
Sjele smo na zidić, tada sam već odlučila kako ću u nekom trenutku sjesti i pisati o intuiciji.
Zanimalo me kako se osjećala svaki put, doslovno iznova i iznova, uvjerena na prvu kako sam joj ukrala geodu? Rekla je kako je to u tom trenutku bila apsolutna istina, informacija je došla ravno iz srca, iz dubine pluća, doslovno joj je javio i trbuh i glava, svi su organi sudjelovali. Kao da je znala čak i prije nego što je pozornije pogledala geodu.
Definitivno sam se složila s opisanim, naročito jer sam i ja “prvo osjetila” kako je to moja geoda. Doslovno bih stavila ruku u vatru za taj osjećaj.
Ono što nas je obje zaprepastilo jest koliko smo puta upale u istu zamku? Rekla bih da je računica posve jednostavna: kad ego napravi lošu procjenu, još se čvršće drži za nju. Ego neće tako lako popustiti, ondje nema razumijevanja, empatije, milosti, suosjećanja. Ne razumije kako se dogodilo to što se dogodilo, a naravno da se desilo, pa “bila sam tamo”.
Ovo možete primijeniti na sve, uvjerljivo je poput intuicije, a nema nikakve veze s istinom.
Možete sad slobodno zastati i prisjetiti se nekih propalih ljubavi. Jeste li bili uporni? Nedokazani? Neumoljivi? Jeste li svima htjeli dokazati kako je nemoguće ipak moguće? To može biti čak i koktel demona, ega i – klatna. Transurfing klatno sada bi nas previše odmaknulo od teme, ali Luciju i mene nije obuhvatilo i preuzelo jer smo odmah iskočile iz matrixa. Nismo upale u proces svađe i optuživanja.
Ego će vas odvući u neke radikalne poteze i nikad nećete niti na trenutak posumnjati da ste možda “ipak nešto krivo shvatili”. Na ovaj se scenarij vrlo lako uključe i demoni koji onda vuku nevjerojatne poteze, nakon kojih tehnički više i nema popravka.
Štetu ne možete popraviti.
Veza, prijateljstvo, posao, druženje, obiteljski odnosi.. Uništeni su. Nema nazad.
Testiranje odnosa
Moja psihologica smatra kako intuicija nije zahvalna metoda, nije da ne postoji, ali odnose i događaje treba testirati. Kako iza svih prilika i neprilika zapravo stoji čovjek, tehnički testiramo tu osobu bez ikakvih očekivanja.
Kako ja i dalje ne bih isključila govor snova, životinje koje susrećem i intuiciju, ako mi netko ili neka situacija “ne sjednu” i čine mi se pomalo “off”, nažalost rijetko sam u krivu. Jednostavno, znam da znam.
Dobro, kako onda objasniti ovo između Lucije i mene? I dalje držim kako je to bio neki ludi ego – virus, ali imunitet nam je bio iznad toga. Doživjele smo isto, spoznale smo isto, uvjerile smo se u isto. Stoga, usudila bih se reći, moramo se svjesno, promišljeno, realno, bez zadrške, neprekidno provjeravati. Moramo prvo spoznati sami sebe. Koji me impuls nastoji preuzeti? Može li to biti… istina?
Nitko vam ne može rastumačiti vašu intuiciju. Nitko vam neće moći objasniti vašu intuiciju. Nećete trebati.
Nakon zbrke s geodama, uvjerena sam kako intuicija dolazi kao spoznaja. Nikad iz panike.
Kad strah odlučuje umjesto vas to također nije intuicija. Intucija vam jednostavno servira odgovor, nema tu neke velike panike.
To je ono što sam naučila unazad godinu dana, uglavnom testirajući sebe.
Apsolutno ste pozvani testirati svoj odnos s egom, uvjerenjima, demonima, strahovima, klatnom. Kad se pojave. Ne možemo sad projicirati što bi za vas značilo sanjati zmiju u barci, ako sinoć niste sanjali zmiju u barci. Međutim, kad se stvore okolnosti, testirajte sebe.
Ja sam imala nevjerojatnu sreću da sam naišla na Luciju kojoj sam mogla objasniti svoje ludilo. Vjerujem i obratno.
Kako očekivanje i nepotrebno brbljanje s drugima upropasti intuiciju
https://www.instagram.com/reel/C8aBlZLvapr/?igsh=MmdzcWt6ajFmYXgy
Ako ste kliknuli na link, odveo vas je na reel Williama Hansona koji pak govori o kulturi pričanja o zdravlju kod Engleza. Čak i ako ti je danas posljednji dan u životu, s time se sugovornik ne opterećuje i o tome se jednostavno ne priča.
Vrlo zgodan pristup koji definitivno potpisujem.
Jeste li ikad čuli u djetinjstvu izraze poput “ne spominji, da ne ode u vjetar”, “kad nekome kažeš za plan, planovi crknu” i slično? To doduše mogu biti i uvjerenja koja nam više ne služe, ali većina će se složiti s teorijom da dok se ne ostvari, najbolje je ništa ne objavljivati. Rekla bih da je slično i s dijagnozama te je najbolje držati jezik za zubima.
Prije više od godinu dana, imala sam snažan osjećaj kako nešto nije u redu s jednim mojim madežom. Zapravo, znala sam da nešto nije kako treba. Kako to obično bude, svi su mi rekli kako “to vjerojatno nije ništa”, “ma to ti budu isti dan sastrugali” i sl. Naravno da mi se ta verzija scenarija itekako svidjela te sam odlučila zanemariti intuiciju. Zapravo, više nisam bila sigurna.
Kad se ispostavilo da je ipak ono najgore, duboko u dubini duše znala sam da je sve u redu. Međutim, opet sam propričala s ljudima te saznala kako vjerojatno slijedi kemoterapija i moj se osjećaj kako je sve u najboljem redu posve izgubio. Sad više nisam bila sigurna na čemu sam zapravo, sve dok mi liječnici rekli da je sve u redu.
U tom sam periodu shvatila da intuicija progovara iz naših uvjerenja. Intucija može nastati iz naših ili tuđih izjava, odnosno sve te riječi kreiraju energiju koja se nekako mora ispucati, obično kroz dešavanja u realnosti.
Čovjek bi se tako lako prevario, zar ne? Ovo čak može biti i zasebna tema, iako se posve lako može uklopiti u intuiciju jer intuicija je zapravo varljiva. Jesam li intuiciju naučila čuti? Jesam, ali nisam znala da je to između nas dvije. Između mene i gospođe Intuicije. Očekivanje je uljez koji upropasti sve ono što slijedi nakon što se uplete i stvori neobičan trokut.
Ego voli da strah odlučuje umjesto nas i tako nadjača intuiciju.
Kako je moguće da upoznate nekog i sve se zvijezde poklope, a onda nakon nekoliko mjeseci znate da ćete se od tog ljubavnog fijaska oporavljati barem najmanje dvije godine? Sve je u vama govorilo da je to – to, a zatim se sve raspalo? Za početak, kome ste sve rekli? Primjerice, Osho je smatrao kao se u ljubavnoj vezi nikad ne odvija ljubav između dvije osobe, nego je najmanje dvadeset ljudi uključeno u priču – prijatelji s obje strane, poznanici, obitelj. Sva ta mišljenja kreiraju realnost, nismo slučajno svi zajedno kokreatori.
Možete li se sjetiti događaja iz nedavne ili pradavne prošlosti kad je netko dao opasku nekom vašem planu, cilju ili ideji… i na kraju se “obistinilo to njihovo”? To se prilično često dešava s rokovima gdje se sugovornici prisjete nekog neuspješnog primjera ili da je baš – baš loše završilo.
Naše su energije podložne drugim energijama, stoga se moramo čistiti i voditi računa o svojoj auri. Emocionalni vampirizam je realan. On doista postoji.
A što s onom osobom za koju biste stavili ruku u vatru da se nikad ne bi ponijela na određen način, a na kraju izvedu nešto mnogo gore? Na nama je da shvatimo kako je jedna zasebna ladica intuicija, a nešto sasvim drugo tuđa uvjerenja, nezaliječene rane, strah i možda naši demoni ne poznaju njihove. Okruženi smo ljudima koji imaju nesvjesni strah od ljubavi, pripadanja, posjedovanja, slave i bogatstva, oskudice i rata, braka i zaruka. Neki se pak paranoično boje razvoda. pa stoga ostaju.
Ako gledamo kroz prizmu demona, ako ste nekome htjeli uljepšati i unaprijediti život na ovaj ili onaj način, a oni se na nesvjesnoj razini s time ne mogu uskladiti, doći će do reza u odnosu. Nekad se to znalo skratiti nešto grublje arhaičnim terminom – biserje pred svinje.
Mi dajemo predznak događaju, onome što vidimo ili čujemo, a na temelju toga razvija se dešavanje. Ako ugledate mrtvu pticu pored puta i osjetite nelagodu, poput “lošeg osjećaja” – to se može sasvim lijepo razviti u loš dan ili loš period. Ista ta ptica, taj prizor, ako za vas nema neku dubinu – neće značiti ništa. Dapače, zaboravit ćete kao da se i nije desilo.
Naše misli imaju energiju.
Naša priča ima energiju. Konverzacija također.
Sve što se dešava u nama i oko nas, rezultat je fokusa.
“Život koji živiš je dokaz onoga o čemu razmišljaš i kako se osjećaš” – Abraham
Na nama je da odlučimo u kojem ćemo smjeru krenuti s kartama koje nam je podijelio život. Hoćemo li biti utučeni radi neke bezvezarije čitav dan? Hoćemo li zaplakati nakon što smo se malo igrali detektiva na Internetu i saznali ono što smo komotno mogli i preskočiti? Kako ćemo trošiti najvažniju stvar u galaksiji, a to je vrijeme? Kome se dokazujemo i što točno time želimo postići?
Čemu uopće vjerovati? Intuiciji, snovima ili znakovima općenito? Za početak, ajmo se iznova okrenuti Stvoritelju. Sjećate se.. Boga?
Meni je uvijek iznova zapanjujuće kako me nijedna propaganda, nijedan medij, pa čak ni moj na trenutke besmislen život s naoko besmislenim izazovima nikad nije uspio udaljiti od Boga, iako se s Njim redovito svađam na dnevnoj bazi kad nešto nije onako kako sam zamislila.
U mnogim sam trenucima i dilemama, nakon što bih pretresla sve moguće alate i razgovore s bližnjima, na kraju slegnula ramenima i rekla “Ma nemam pojma više, kako Bog da” i otpustila, odustala, prekrižila temu.
Više nisam sigurna koliko se može vjerovati intuiciji i da li je intuicija izgubila jačinu kao što je čokolada izgubila okus jer cijene kakaovca divljaju, ali mislim da možete imati sasvim super život i bez intuicije. Što god da morate poduzeti, ako iza vas stoji Bog i vojska anđela nema straha, o čemu sam pisala ranije ⤑ https://ruzicasti-blizanci.hr/znate-li-razliku-izmedu-andela-i-arkandela-kako-uopce-stvoriti-vlastitu-vojsku/
Naši se životi razvijaju kroz naše akcije, odluke, uvjerenja. Sve što danas živimo rezultat je naših odluka i akcija. Onaj prah ili začin koji nam život prospe po putu je samo kap u oceanu mogućeg i nemogućeg. Nekad sam u pravu, a nekad ma koliko god bila uvjerena da bih stavila ruku u vatru za nekog ili nešto, na kraju se ispostavi da sam promašila ceo fudbal. Pa što? Tako je očito moralo biti.
Kako izoštriti intuiciju? Molite se. Razgovarajte sa Stvoriteljem. Stvorite odnos s Bogom koji nitko ne može pokvariti, čak i ako su vas spucala dva Tornja iz Tarota. Kako vjerovati unutrašnjem glasu? Vjerujte životu općenito, shvatite kroz primjere iz prošlosti kako vam je Bog cijelo vrijeme držao leđa. Nije posve slučajno da postoji priča o čovjeku koji je nakon smrti završio na razgovoru kod Boga i ondje je prikazan cijeli njegov život. Bilo je to veliko platno prepuno stopa.
Čovjek i Bog promatrali su čovjekov put, svugdje je zapravo bilo četiri obrisa stopala jer je Bog uvijek bio uz njega. Na dva dijela, bio je samo jedan par nogu. To su bila dva najteža trenutka u životu tog čovjeka, prave tragedije. “Zašto si me ostavio kad mi je bilo najteže, Bože?”, upita čovjek. “Pojasni”, odvrati Bog. On pokaza na samo dvije stope umjesto četiri u dva navrata tijekom tragičnih okolnosti. Bog se nasmiješi i odvrati: “Nisam te tada ostavio, baš tada cijelo to vrijeme nosio sam te.”
Zaključila bih iz svoje perspektive kako što više znamo i što više vjerujemo, bolje reagiramo, bolje funkcioniramo, a samim time i naša intucija jača, poruke su snažnije i zapravo vrlo jednostavne. Slijedite rutinu, budite realni i odstranite smetnje. Nemojte se zavaravati, ne trošite vrijeme uzalud jer je to čisto rasipanje potencijala. Kroz Boga možete pronaći sasvim solidnu sudbinu i svakoj se prepreci nasmiješiti jer znate da čak i kad gubite, nešto ipak dobijate. Ništa nije uzalud.
