Nekako se uvijek uskladim s idejom kako godina počinje u travnju, jer gledano astrološki ona doista i započinje vladavinom Ovna. Još uvijek nisam “raketa do leta” i muči me prehlada koju vučem već dva tjedna. Dosta spavam. Ali emocionalno sam mnogo mirnija i stabilnija, ne opterećujem se onim što ne mogu promijeniti. Zvuči ironično i posve paradoksalno, ali kao netko tko se bavi predviđanjem budućnosti, ne znam što nosi moja budućnost.
Kad odstranim sve slojeve, previše je vremena izgubljeno na ono što se odvilo ranije, a to činimo apsolutno svi, a dosta se aktualnog sadašnjeg vremena potrošilo i na ono što je ispred nas. Zašto je toliko teško živjeti u tom fatalnom sadašnjem trenutku, osobito kada znamo da se ne možemo vratiti u prošlost, a nitko od nas ne može se teleportirati u budućnost?
Promatram svoje klijentice koje se suočavaju s raznim nepravdama na poslu, nerazumijevanjem u obitelji ili pak neuzvraćenim osjećajima. Jedne priželjkuju razvod, druge udaju, treće čekaju da se “pojavi netko nov”. I, začudo, svima je jednako teško. Breme prošlosti koja možda nije najugodnija zapetljava se u sadašnji trenutak, a tu je i budućnost koja je neizvjesna. Kako prepoznati, osvijestiti i adresirati kočnicu razvoja?
Čim se postavi neki cilj, a još ga niste niti oblikovali u svojoj glavi, već vidite zapreke nad njegovim ostvarenjem. Blokirani unutarnjom zebnjom – odustajete od akcije.
Ovo se uglavnom dešava kod inspirativnih akcija (imate stav – od sutra…), namjera (dominantan stav: napravit ću to, dogovoreno, riješeno je i sl.) i rekonstrukcije ljubavnog života (stav: više mu se neću javljati, gotovo je, sada tražim nešto ozbiljno…).
Naše slabosti iz prošlosti s kojima se nikad nismo mogli suočiti jer ih nismo mogli emocionalno prihvatiti u sadašnjem se trenutku mogu svesti na umjetnost i vještinu koliko zapravo u jednom danu imate kapaciteta nadzirati vlastite slabosti? Shvaćate li da morate pomoći sebi da bi vam se pomoglo?
Nedavno sam čula nešto fenomenalno: ništa ne uspije iz prve.
Na početku ove godine, možete se zapitati jeste li strpljivi ili nestrpljivi? Vjerojatno ne trebate svakodnevnu strpljivost, već dugotrajnu strpljivost. Nije li u tome bit? Da stvari idu baš onako kako smo željeli, da ne zahtijevaju nelagodu, žrtvovanje i strpljivu izdržljivost, onda ne bi bila potrebna nikakva disciplina i svi bi to radili i svi bi to imali.
Ovo je idealan trenutak, jedan od onih u kojima je kucnuo čas da prestanete prebirati po prošlosti, smrznete očekivanja vezano za budućnost, ali imate jasan cilj i namjeru. Cilj jest budućnost, ali nećete secirati budućnost i biti ispred sebe, ispred vremena, izvan sadašnjeg trenutka. Jedino što ćete učiniti sada jest odbaciti ono što nije dobro za vašu budućnost. I svi jako dobro znamo adresirati što bi to moglo biti.
Mrdanjem mrtvog konja nepotrebno stojite sami sebi na putu. Zamišljanjem što bi bilo kad bi bilo, također. Donesite čvrstu odluku kako nećete sami sebi stajati na putu i nepotrebno se sabotirati jer ste zaglavili u prošlosti, neprekidno pogledavati na ono što je iza vas. Imate budućnost u vidu, ali nećete skakati u ideju o tome tako da tratite dragocjenu sadašnjost.
Ništa ne uspije prvi put. I to je sasvim u redu. Trenutak vrhunskog učinka, kvantnog skoka i ekspanzije dešavaju se kada živite u sadašnjem trenutku, inzistirajući na malim stvarima, pomacima, koracima tako da ne povrijedite nikog i ne gradite svoju sreću na tuđim suzama.
