Je li vam ikad palo na pamet da vas je društvo programiralo kako biste bili nesretni i da ste zato, što god učinili da budete sretni, osuđeni na neuspjeh?
Anthonyja De Mella smatrali su jednim od najistaknutijih duhovnih učitelja dvadesetog stoljeća i duboko cijenili zbog njegovog ustrajnog pionirskog rada kojim je zapadnjačku i istočnjačnjačku duhovnost ujedinio na zdravorazumski način dostupan svima. Bio je indijski isusovački svećenik i psihoterapeut. Iako je De Mello preminuo 1987. godine, njegovo učenje i dalje je relevantno i privlači one koji osjećaju kako ih život ne ispunjava.
Knjiga “Godina s Anthonyjem de Mellom” ujedno je radna bilježnica koja obuhvaća njegovu mudrost kroz pedeset i dvije lekcije, no uzimam tu slobodu te ističem točno pet tema koje vam mogu promijeniti život. Ako zaista želite duboko razmisliti o svemu, razdire vas sumnja, razočaranje, nesigurnost… Tada je ova knjiga vaša staza kojom ćete kročiti na putu prema kući, sebi.
Danima sam razmišljala kako objasniti jednostavno i sažeto ono što sam i sama shvatila putem, kako predočiti svoj tok misli za koji znam da će i vama služiti. Kako da pomognem s onim što je pomoglo meni. Svi mi imamo tu jednu temu koja nas muči godinama, ali od ovog je trenutka možete zauvijek razriješiti predanim radom na sebi i svojim ranama.
Jeste li se ikada upitali zašto ono što želite ne dolazi, a ono neželjeno jednostavno ne nestane? Odgovor je pomalo bizaran, ali toliko jednostavan da jednostavnije od ovog ne može: moramo se približiti onome što želimo i odmaknuti od onog što nam stoji na putu do toga.
Primjerice, želim živjeti u čistom, urednom, prozračnom i funkcionalnom prostoru. U mojem svijetu to znači kako ću redovito usisavati i prati pod, baviti se prašinom, prozorima, suđem, a u konačnici i psećim dlakama. Odmaknut ću se od stvaranja nereda i kaosa, iako logično da će se tu i tamo desiti scenarij “kao da je bomba pala”, ali to će biti rijetko. Ako mi nered stoji na putu da živim u prostoru koji je uredan, čist itd., neću dozvoljavati da se previše razvije. Sklanjat ću i pospremati iza sebe, uz ostale radnje i poteze, jer tako se odmičem od distrakcija koje me mogu udaljiti od cilja, plana, namjere.
Još banalniji primjer. Želim smršaviti “toliko i toliko” kilograma. Odmaknut ću se od slatkiša, brze hrane i nekretanja, sve i da radim težak fizički posao. Približit ću se salati, proteinima, voću. Shvaćam što mi stoji na putu, uviđam to, ima mi smisla.
Osobno nikad ne bi rekla da tražim ili želim ljubav, to mogu dobiti i od svojeg psa. Ali, kako bih se približila čitatelju, sad ću izjaviti da tražim ljubav. Što bi generalno gledajući trebalo učiniti? Pa, morala bih se odmaknuti od svega onoga što nije ljubav ili moja zamisao o tome. Jesmo li se ikada zaista upitali što nam stoji na putu do ljubavi? Koliko je vjerojatno da sami sebi stojimo na putu? Kako se približiti ljubavi osim tipkati i dejtati i izlagati se do iznemoglosti, a zatim dignuti ruke od svega na neko vrijeme, a zatim sve iznova?
Onaj tko “traži ljubav” shvatit će na grub način kako voljeti i biti voljen nije ista stvar. Tvrdim i tvrdit ću, vi se samo možete odmaknuti ili približiti kriteriju na kojem se načelno nalazite vibracijski. Elementarno, koče vas uvjerenje koliko je nešto moguće ili nemoguće.
Što vam treba za ovaj proces rada na sebi?
𖤓 komadić mira i vremena samo za sebe, svakog dana
(u slučaju premorenosti ili nemogućnosti da se možete detaljno posvetiti sebi svakog dana, odlučite koji će to dan ili dani u tjednu biti te kada i koliko vremena možete usmjeriti isključivo na sebe i svoje potrebe)
𖤓 dnevnik
𖤓 namjera da odmrsite ono što vas koči
Pet tema koje ćete odlučno premostiti u narednom periodu:
𖤓 svjesnost – tuđa očekivanja
- biste li radije slušali što ljudi govore i doista ih čuli?
- što kada netko pritisne gumb i vi potonete?
- kako hendlati onaj nesnosni dio sebe koji stupi na pozornicu i sve pokvari? (pogrešno prosuđujete ljude i događaje)
𖤓 okus slobode
- što kada vas ignoriraju
- u slučaju da fokus nisu drugi ljudi, što kada nije onako kako ste zamislili da će biti?
- odbacite pogrešne ideje i glupe igrice
𖤓 između uvjerenja i zaključka
- osjećajnost prema nekome koga ni ne vidite
- ako ste pilot, ne leti se danas po vremenskoj prognozi od prije tjedan dana – ažurirajte misli i podatke
- sukob stavova
𖤓 što god da želite, više ne trebate
- odricanje ovisnosti o drugima
- prolazak kroz osjećaj usamljenosti jer ljude više ne promatrate kao sredstvo kojim ćete nešto postići
- razvijanje ukusa za dobre stvari u životu
- vraćanje prirodi
𖤓 oslobođenje
- volimo ideju o nekoj osobi
- privrženost izrabljuje
- međusobna kontrola/kontrola općenito
Kako se prihvatiti zadatka?
Individualno, svatko raspolaže određenim vremenom za sebe i to je naravno nešto u što se ne ulazi. Nakon prve teme, ulazite u drugu, zatim otvarate treću pa četvrtu i naposlijetku petu. Zatvarate ciklus, uzmete pauzu od dana ili dva, zatim iznova otvarate ciklus s prvom temom pa sve do pete, i tako unedogled, sve do kraja godine.
Moguće da ćete na jednom polju u međuvremenu pobijediti, ali kako je rad na sebi zauvijek nedovršen posao, stvorit će se novi izazov na kojem možete raditi.
Prva tema: svjesnost i tuđa očekivanja
“Ništa nije tako dobro kao biti svjestan. Biste li radije živjeli u mraku? Biste li radije djelovali i ne bili svjesni svojih djela, govorili a ne bili svjesni svojih riječi? Biste li radije slušali što ljudi govore i ne bili svjesni onoga što čujete, ili promatrali stvari, i ne bili svjesni onoga što gledate? To je istina koja se podrazumijeva.
Sokrat je rekao da nesvjesni život nije vrijedan življenja. No većina ljudi ne živi svjestan život. Žive mehanički, razmišljaju mehanički, općenito govoreći, na pamet im padaju tuđe misli – osjećaju mehanički, djeluju mehanički, reagiraju mehanički.
Želite li vidjeti koliko ste, zapravo, mehanički? “Ajme, baš je lijepa ta košulja na tebi!” Osjećate se ponosnima kada to čujete. Zbog košulje, tako vam svega! Ljudi dođu u moj centar u Indiji i kažu: “Kako je lijepo ovo mjesto, stabla su predivna, klima je krasna”. Ni za što od toga ja nisam odgovoran, a ipak se već osjećam dobro. To jest, dok ne uhvatim sebe kako se osjećam dobro, pa pomislim: Hej, možeš li zamisliti kako si sada ispao glup? Ja nisam zaslužan za ta stabla. Nisam naručio to lijepo vrijeme, ono je jednostavno takvo. No tu se uplelo “meni”, pa se osjećam dobro. Netko je udijelio kompliment mojoj velikoj indijskoj kulturi zato što je iznjedrila sve te velike mistike i sada se osjeća dobro zbog “moje” kulture i “moga” naroda. Čisti apsurd. Nisam ja stvorio te mistike. Nisam zaslužan za njih. Netko ustvrdi suprotno. Kažu mi: “Odvratna je ta tvoja zemlja i siromaštvo koje u njoj vlada.”
Osjećam se posramljenim. No nisam ja stvorio tu zemlju i to siromaštvo. Osoba pritisne gumb i ja sam već na nogama: netko pritisne drugi gumb i ja potonem. Ljudi vam kažu nešto lijepo i osjećate se prekrasno; dobili ste pozitivni poticaj. To je nešto što psiholozi nazivaju: “Ja sam OK, ti si OK”. Jednoga ću dana napisati knjigu pod naslovom: “Ja sam seronja, ti si seronja.”
Kada kažem “seronja”, mislim na “sebe” koji stupi na pozornicu i sve pokvari. Tada postanete sebični i neosjetljivi, pogrešno prosuđujete ljude i događaje te pretjerano reagirate na načine zbog kojih se doimate kao “seronja”. Kada se previše poistovjetite sa sobom, ne možete više jasno sagledati stvari, na inteligentan se način služeći svojim “JA” koje se odmaknulo od situacije.
Osjećajnost ubija onaj dio naše osobe koji reagira na unaprijed uvjetovane načine. On živi kako bi ispunio tuđa očekivanja i dok je u tome bolje vam je da pripazite što imate na sebi, na koji ste način počešljali kosu i jeste li ulaštili cipele. Ukratko, taj dio vaše osobe očekuje od vas da budete dorasli svakom tuđem očekivanju, jer je to način na koji vas je društvo programiralo. Zna biti užasno kad vidite što je seronja učinio od vas. Ako otvoreno priznate da ste seronja, to vas može neopisivo osloboditi. Na kraju balade opušteno priznamo: “Ja sam seronja, ti si seronja.”
U tome trenutku, kada vam netko kaže da niste u pravu, lijepo mu možete odgovoriti: “A što si očekivao od običnog seronje?” Odbacite sve stavove tipa: “Ja sam OK, ti nisi OK”, i tome slično i obrnuto od toga. Kako? Samo promatrajte, jednostavno gledajte. Pružite priliku svome “JA” da promatra “sebe”.
Dopustite da vam u svijest uđe svaka od vaših reakcija na ljude i stvari i svijet koji vas okružuje, a da ga pritom ne prosuđujete, ne osuđujete i da ne želite promijeniti i poboljšati sebe. Neka vaše promatranje bude neselektivno, promatrajte s razumijevanjem, bez čvrstih stavova ili nepromjenjivih zaključaka: uvijek budite otvoreni prema svakom novom trenutku. S oduševljenjem ćete otkriti da se nešto događa u vama: preplavit će vas svjetlo svjednosti: postat ćete razumljivi sebi i svima oko sebe: preobrazit ćete se.”
.☘︎ ݁˖ USREDOTOČITE SE NA SLJEDEĆE .☘︎ ݁˖
Zapišite u svoj dnevnik ponešto o tome kako se trudite ispuniti tuđa očekivanja, kako vam je stalo do vašeg izgleda, kako ste emocionalno ispunjeni kada vam netko udijeli kompliment. I kako ste emocionalno “ispuhani” kada vas netko ignorira, odbacuje ili kada nekoga ne zanimate. Uvidite kako vas to stavlja na milost i nemilost stvari i osoba dok očajnički pokušavate zavrijediti tuđe odobravanje. Istražite to s najmerom da razumijete što potiče takvo ponašanje.
Svakog dana svjesno odbacite sve što vam je OK i sve što vam nije OK, tako što ćete sve pustiti u svoju svijest, promotriti bez prosuđivanja i osuđivanja, ne vjerujući ni u što od toga, ne poistovjećujući se ni s čim i promatrajući kako sve na kraju prođe te nestane.
Razmotrimo ׂovo/iz moje perspektive╰┈➤ Nitko vas neće voljeti onako kako želite biti voljeni. Nekad “Volim te” ne izgleda kao da vas stvarno vole, a “Volim te” onda kad je sve idealno, meni i nije nešto. Reci mi da me voliš kad se sve raspada i kad nije po tvom ili po mom, kad ti stvaram trigger i djelujem ti kao najgroznija osoba na planeti.
U konačnici, sve se na kraju može svesti na što je netko očekivao i kako je netko računao da će eventualno ispasti. Ali uvijek postoji taj neočekivani faktor iznenađenja i sve računice jednostavno padaju u vodu. Misliti je drek znati, reklo bi se u narodu.
Što možemo shvatiti o tome kad vi nekog ne zanimate, a što kad vas netko ne zanima? Nekad se sve može svesti na to da ne odu kad pokažemo interes ili da uzvratimo zanimanjem , onda kad pokažu očiti interes. Otkud onda toliki raskorak i nelagoda kad netko pokaže interes ili ga netko krene gubiti? Ako krenete pisati o tome, ako odvrtite film unatrag, netko je nešto napravio previše ili premalo. Zapravo, nitko nikada i nije tražio ljubav ili emociju, tražimo da se samo možemo odmaknuti ili približiti kriteriju. A kriterij je, u konačnici, sličan programu. Programirani smo da budemo odbijeni, programirani smo odbijati.
Davnih dana dok sam bila itekako aktivna forumašica, zalutala sam u bespućima LJES-a (https://www.forum.hr/forumdisplay.php?f=4 ) zateknuvši samu sebe kako sa zanimanjem pratim ekspoze jednog forumaša koji je doslovno te večeri bio izvan sebe, umoran od toga s koliko se odbijanja na dnevnoj bazi suočava kao single frajer. I to ne samo on, već i njegovi prijatelji. Pokušao je objasniti ludilo ozračja “napucaj i ovog, dolazi bolji”, “napucaj i ovog”, “napucaj ga” … napucaj, napucaj, napucaj. Zanimalo ga je kada će netko nekome napokon biti dovoljno dobar?
Ako možete prihvatiti da ste odbijeni i, još važnije, ako možete razmotriti koliko ste spustili kriterij u nekim situacijama, a usprkos tome bili ste odbijeni – bit će vam mnogo lakše pojmiti da vas netko ne želi u svojem životu jer ne zadovoljavate određeni kriterij ili su se jednostavno predomislili. Nemojte nuditi ako po njihovom stavu vidite da nisu došli kupovati. Ne nudite svoju ljubav nekome tko je izabrao svoj kriterij, a u konačnici i izbrusio uvjerenje o tome, o vama.
Anthony De Mello je lijepo rekao: emocionalno smo “ispuhani” kada nas netko ignorira, odbacuje ili kada nekoga ne zanimamo. Uvidite kako vas to stavlja na milost i nemilost stvari i osoba dok očajnički pokušavate zavrijediti tuđe odobravanje. Istražite to s najmerom da razumijete što potiče takvo ponašanje. Poput odbjegle nevjeste, nekad nam naše manifestacije izmiču. Ili, možda jednostavno hoćemo neko svoje pravo, nešto za što znamo, osjećamo da to zaslužujemo. Ovaj dio može biti pomalo nezgodan, jer je zakon privlačenja prilično jasan: dobijamo isključivo ono što mislimo da zaslužujemo.
Ipak, recimo da do neke mjere shvaćate zašto i kako želite to što želite. Ali ako se “ništa ne dešava”, vrijeme je za otpuštanje. Što bi bilo otpuštanje? Po meni, to je prihvaćanje da ništa od toga. Neće se desiti i od ovog trenutka mogu nastaviti dalje sa životom. Da se malo pomognem s De Mellom – a što sam uopće očekivala od seronje poput Svemira? Jedno veliko ništa, evidentno.
Nažalost, programirani smo misliti kako nam nešto pripada, a usprkos tome programirani smo također pojmiti da nam pripada ono što nam realno ne pripada. Obično nas takva senzacija zatekne na poslu, obiteljskim ostavinskim raspravama ili pak u centrifugi ljubavnog trokuta. Ne možemo dobiti sve što smo zamislili, isplanirali i vizualizirali i, ako u nekom trenutku ne ostvarujemo sve, očito postoji razlog za to.
A taj razlog je: otvorite se za neki novi, idući trenutak. Saberite se i odrastite. U tom novom trenutku shvatit ćete (možda) kako ispadate seronja jer ste seronja ili je fakat problem u drugima, a to je sasvim OK.
Izjaviti “NE” i čuti od nekoga “NE” nije ista stvar, ali u konačnici nitko nije obavezan ispuniti vaša očekivanja. Očekivanje je, ako ćemo ga rastaviti do kraja – pogrešna procjena nekog događaja ili osobe. U pravilu, kada osvijestite da ste nekog ili nešto pogrešno procijenili, izgubili ste kontrolu nad scenarijem.
Međutim, ljudi vam cijelo vrijeme govore tko su. Nitko se ne razvodi pet godina ili ostavlja ženu deset mjeseci. Nitko nije nesiguran u svoje osjećaje tri godine.
Druga tema: okus slobode
“Probuđena osoba je, između ostaloga, ona koja više ne stupa u ritmu što ga nameću bubnjevi društva; to je osoba koja pleše na glazbu što izvire iz njezina srca. Pa ipak postoji li ijedan trenutak u danu u kojemu svjesno ili nesvjesno niste usklađeni s reakcijama osoba koje vas okružuju, u kojem niste svjesni tih reakcija, njihova stupanja u skladu s bubnjevima koje slušaju?
Kada vas ignoriraju ili kada ne odobravaju vaše ponašanje ili postupke, osjetite se toliko nepodnošljivo usamljenima, da dopuđete natrag ljudima i preklinjete za utjehu u obliku droge koja se zove tuđa podrška ili ohrabrenje. Takav život zahtijeva da neprestano budete napeti.
“Pakao su drugi ljudi”, rekao je Sartre. To je velika istina. Kada ste tako ovisni o drugima, uvijek morate paziti da se ponašate najbolje što možete, nikada se ne smijete opustiti; uvijek morate biti dorasli očekivanjima.
Živjeti s drugima znači živjeti u napetosti. No život bez njih donosi agoniju usamljenosti, jer vam nedostaju. Izgubili ste sposobnost sagledati ih takve kakvi doista jesu i reagirati na njih u skladu s time, jer je vaša percepcija o ljudima zamagljena vašim potrebama. To je ovisnost.
Ljude svjesno ili nesvjesno uvijek promatrate kroz svoje potrebe povezane s tim ljudima. Hoću li od njih dobiti ono što želim, ili neću?
Ako ti ljudi više ne podržavaju vaše želje, izgubite svoje iluzije o njima. I tako ukrug. Možete li zamisliti koliko biste slobodni bili kada nikada više ne biste morali gubiti iluzije o drugima, kada se više nikada ne biste razočarali u nekoga, kada se više nikada ne biste osjetili odbačenima?
Želite sići s tog kotača? Želite se probuditi? Želite slobodu? Evo kako ćete to postići: odbacite pogrešne ideje. Sagledajte ljude onakve kakvi doista jesu. Ako sagledate sebe onakvoga kakav doista jeste, sagledat ćete i sve ostale ljude. Tada ćete biti slobodni. Tada ćete biti u stanju voljeti sve ljude.”
.☘︎ ݁˖ USREDOTOČITE SE NA SLJEDEĆE .☘︎ ݁˖
Odvojite vrijeme kako biste u svoj dnevnik ponovno zapisali nešto o tome kakav bi to okus slobode bio, kada više nikada ne biste morali odbacivati svoje iluzije, jer se niste razočarali u nekoga, kada se ne biste osjećali odbačenima, kada se nikada više ne biste povodili za tuđim prosudbama o vama, o tome tko biste trebali biti i što biste trebali željeti?
Dopustite sebi da sagledate sebe i prozrete igrice koje igrate ne biste li primili tuđe odobravanje i koliko takvo ponašanje utišava zvuk vašeg vlastitog bubnja.
Razmotrimo ׂovo/iz moje perspektive╰┈➤ Nedavno sam slušala jedan podcast s Krešimirom Mišakom koji je rekao kako nikad nismo i nećemo ugledati vijesti poput – Neki se čovjek jednog jutra probudio i prosvijetlio. Umjesto toga jedino što se nudi su crne, mračne vijesti o svijetu u kojem nitko realno ne želi živjeti.
Pa ipak, svako toliko netko zna nekog tko zna nekog, a taj netko je okrenuo novi list. Taj se netko prosvijetlio.
Pitam se, kakvu bismo glazbu slušali i kakve bismo serije i filmove gledali kada bi se svi ljudi prosvijetlili? Ne bi bilo tužnih stihova, nesretnih filmova i serija. Kad ne bi bilo attachmenta, kojeg De Mello naziva privrženost (ako sam to dobro samoj sebi prevela), tko zna o čemu bi nizao stihove primjerice Arsen Dedić? Pokojni Arsen, znao je lijepo iskoristiti psa kao metaforu, primjerice – ostavljen kao pseto, sam kao pseto i slično. A kako sam prije nekoliko mjeseci udomila trošapog psića Saturnića, nemalo sam se iznenadila kad se sad pred neki dan ispostavilo kako pas ozbiljno kuka i zavija dok je sam u stanu. To je doduše vrlo rijetko, ali jednom u nikad zna ostati sam.
Zapravo to što povremeno i opet ću ponoviti, doslovno jednom u nikad zna ostati sam, nisam smatrala nekim problemom. Kamera je postavljena jer sam počela kreirati content u kojem je glavi lik Saturn. Mislila sam kako će dok je sam možda napraviti nešto smiješno, recimo posvađati se s nekom od igračaka. Nemalo sam se iznenadila snimkom. U suzama sam gledala kako je Saturnić nesretan, jadan, zavija u očaju. Dobro da ne zna gledati u tarot karte jer nikad nam ništa ne bi točno predvidio. Psi nemaju pojam o vremenu, njima je posve svejedno jeste li nestali na pet minuta ili pet dana, njima vaš odlazak izgleda kao da je zauvijek.
Dobro je objasnio Anthony De Mello. Živjeti s drugima znači živjeti u napetosti. Moj pas stoga živi u napetosti. Udomljen je ravno iz azila i naravno da se ranije razočarao u ljude. Odem, on je nesretan, vratim se, sretan je. Znam kako je to. Znam kako mu je. Prošli smo kroz isto. Samo, pomalo obratno jer mene su tamo neki ljudi iz tamo neke prošlosti tretirali kao pseto, a ja se sada ustručavam izaći i ostaviti psa. Sada oboje nismo slobodni.
Saturn ima pogrešne ideje koje bi trebao odbaciti, jer ja ću se vratiti. Ali i ja sam imala pogrešne ideje jer neki su ljudi napustili moj život, čemu sam se nemalo iznenadila, dok se neki nikad nisu vratili, a očekivala sam to.
Tko je onda u pravu? Saturn ili ja?
Iskreno, ne znam tko je u pravu, ali najiskrenije držim da svi kolektivno trebali imati pravo na slobodu. Neka ljudi dođu ili odu, kako im drago, naročito ako znam da sam dala sve od sebe. Želim okus slobode. Kako sebi, tako i drugima. To ne znači da želim imati vjere u nečiji povratak, želim imati povjerenja u život jer život zna što je najbolje za mene i moj next logical step.
Što s našim željama, planovima, prohtjevima i zahtjevima? Treba razmotriti koliko je nešto zaista realno ili imamo nerealna očekivanja? Ono što sam ja ubacila u svoje misli jest “KADA?” i to preporučujem svima. Što god da želite, planirate… treba imati hrabrosti i snage ubaciti “KADA?” u kontekst. I taj kada, kada, kada ponavljati u nizu sve dok ne uvidite da li je tako nešto moguće ili posve neizvedivo. To je fantazija, bajka… ili možda realno izvedivo?
Ljudi igraju glupe igrice i onda se čude kad osvoje glupe nagrade.
Treća tema: između uvjerenja i zaključka
“Božje kraljevstvo je ljubav. Što znači voljeti? To znači biti osjetljiv prema životu, stvarima, osobama, suosjećati sa svime i sa svima, ne isključivati ništa i nikoga. Jer isključivost se može postići samo okorjelošću, zatvaranjem vrata. Čim nastupi okorjelost, osjećajnost umre. Neće vam biti teško pronaći primjere za takvu vrstu osjećajnosti u svom životu.
Jeste li ikada prestali uklanjati kamen ili čavao s ceste kako netko ne bi nastradao? Nije vam bilo važno što nikada nećete upoznati osobu koja se okoristila tim vašim potezom i što za to nikada nećete primiti nagradu ili zahvalu. Učinili ste to zbog dobrote svoga srca. Ili, jeste li ikada osjetili bol zbog nečije obijesne destruktivnosti na drugome kraju svijeta, zbog uništenja šume koju nikada nećete vidjeti i od koje nemate nikakve koristi? Jeste li se ikada doveli u nepriliku pomažući strancu iako ga ne poznajete, iako ga nikada više nećete sresti, samo zbog dobrote svoga srca? U tom i mnogim drugim slučajevima ljubav izvire na površinu signalizirajući da je u vama, da čeka da je oslobodite.
Kako možete steći takvu vrstu ljubavi? Nikako, jer ona je već u vama, ali možete blokirati njenu prisutnost. Čim se vaš zaključak o nekoj osobi pretvori u čvrsto uvjerenje o njezinoj osobnosti, vaš stav o njoj postane nepromjenjiv i više niste sposobni za osjećajnost koja je potrebna da biste je zavoljeli. Postali ste žrtvom predrasuda i tu ćete osobu promatrati kroz te naočale, prosuđivati je temeljem svojih predrasuda. Drugim riječima, prestat ćete tu osobu gledati i doista je i vidjeti. Ako se prije ponašala loše pa se promijenila, nećete je vidjeti promijenjenu, gledat ćete je i dalje onakvu kakva je bila nekoć. Kako onda možete biti osjećajni prema nekome koga ni ne vidite?
Čim osobu okarakterizirate kao okrutnu ili defenzivnu ili čak mudru i punu ljubavi, učvrstili ste svoje mišljenje, to je mišljenje postalo vaša predrasuda i više ne promatrate osobu iz trenutka u trenutak; donekle ste nalik pilotu koji danas leti ravnajući se po izvješću o vremenskim prilikama od prošlog tjedna.
Već samom spoznajom o tome da su to uvjerenja, zaključci i predrasude, a ne odrazi stvarnosti uspjet ćete odbaciti te netočne stavove.”
.☘︎ ݁˖ USREDOTOČITE SE NA SLJEDEĆE .☘︎ ݁˖
Usredotočite se na svoja dva poznanika: jednoga kojeg ne volite i jednoga kojeg volite. Temeljem svog mišljenja o njima sastavite popis pozitivnih karakteristika o poznaniku kojeg volite i popis negativnih karakteristika o poznaniku kojeg ne volite. U svoj dnevnik zapišite načine na koji su se ti zaključci učvrstili u uvjerenja o njima, blokirajući mogućnost da ih sagledate bez predrasuda i želje da ih prosuđujete.
Promotrite ta svoja uvjerenja i spoznajte kako su se vaši stavovi o tim osobama učvrstili temeljem tih uvjerenja, zaključaka i predsrasuda koje ne odražavaju stvarnost. Uočite kako se povećava vaša osjećajnost dok odbacujete te stavove koje ste smatrali istinitima.
Razmotrimo ׂovo/iz moje perspektive╰┈➤ Jedina vrata koja se zatvaraju i iznova teško da će se ikad više otvoriti su ona od mrtvačkog sanduka. Sve ostalo ima rješenje, sve i da ga u danom trenutku ne vidite. Pa ipak, ne morate uljepšavati ili popravljati ljude koji su vas razočarali ili povrijedili. Niste obavezni stavljati ružičastu mašnicu na događaj koji je ostavio trag na vama.
Pa ipak, tanka je crta između uvjerenja i zaključka, složit ćete se. Zato i ostanemo predugo u nekom odnosu ili dinamici, kao da ne možemo razjasniti sebi kako će ispasti na kraju? To može stvoriti strah od budućnosti koju je ionako nemoguće kontrolirati. Kako ne bismo izgubili, ostat ćemo još malo. Onaj KADA? od ranije sad možemo slobodno zamijeniti s KOLIKO DUGO? Između uvjerenja i zaključka, ne želimo ne biti u pravo i odbijamo uopće ideju da smo nešto krivo shvatili.
U odrazu stvarnosti tko je koga izgubio? Jeste li vi njih ili oni vas? Koliko vremena treba proći da biste uvidjeli jeste li pobijedili ili izgubili? Tko daje predznak događaju koji može presuditi koliko je nešto dobro ili loše?
Ako želite otići korak dalje, usredotočite se na dva ishoda vaše teme, rane, onog što vas žulja i muči. Napišite i vizualizirajte scenarij u kojem je sve ispalo fantastično. Zatim scenarij u kojem je sve jednostavno propalo, bilo da niste ostvarili željeno, ili se naprosto niste maknuli s mrtve točke. Kako to možete iskoristiti? Što je dobro u tome? Što god da se odvija u vašem životu, zasigurno postoji razlog za to. Na vama je da to iskoristite jer upravo to iskustvo može rezultirati nečim fantastičnim.
Možete li zamisliti da ste danas osvojili dobitak na lutriji, uskoro odlazite po osvojeni novac. Riješit ćete se nekoliko većih i manjih briga. Međutim, za dvije ili tri godine, suočit ćete se s problemom kojeg novac recimo ne može riješiti. Što tada? Kao što svi znamo taj neki par koji je u nekom trenutku postao imućan, ali su se u nekom trenutku razveli. Kako je to moguće? Očito nije sve u novcu. Očito ljubav u konačnici nije dovoljna. Što nam onda preostaje? Ostaje nam biti osjetljiv prema životu, stvarima, osobama, suosjećati sa svime i sa svima, ne isključivati ništa i nikoga. Ništa ne mora biti negativno ili ispasti negativno, samo zato jer ste uvjereni, jer pretpostavljate da jest negativno.
Sve se odvija za neko veće dobro.
Četvrta tema: što god da želite, više ne trebate
“Ako želite voljeti, morate ponovno naučiti gledati. A ako želite vidjeti, morate naučiti kako da se odreknete svojih ovisnosti o drugima, o stvarima. Strgnite pipce društva koji su stegnuli vaše biće gušeći ga. Morate ih odbaciti. Gledano izvana, sve će se nastaviti kao i prije, no iako ćete i dalje živjeti u svijetu, nećete više živjeti zbog njega. U srcu ćete konačno biti slobodni, iako ćete se možda osjetiti krajnje usamljenima. Umrijet će vaša ovisnost o privrženostima, o drugim ljudima i stvarima. Ne morate otići u pustinju, ne morate se potpuno osamiti, živite i dalje usred mnoštva ljudi, i nevjerojatno uživajte u njima. No ljudi više nemaju moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To znači biti sam. U toj usamljenosti umiru vaše ovisnosti. Rodila se sposobnost za ljubav. Ljude više ne promatrate kao sredstva za zadovoljavanje svojih ovisnosti.
Samo osoba koja je to pokušala spoznala je sve užase toga procesa. To je kao da sebe pozivate da umrete. To je kao da od sirotog ovisnika o drogama tražite da se odrekne jedine sreće koju je ikada iskusio. Tražite od njega da svoju drogu zamijeni slasnim okusom kruha i voća, tražite da kuša čisti miris jutarnjeg zraka, slatkoću vode iz gorskog potoka. No dok se ovisnik bori sa svojim simptomima sustezanja od droge i prazninom koja ju je zamijenila, čini mu se da tu prazninu ne može ispuniti ništa drugo. Sa sličnim se izazovom suočavate i vi, dok se trudite zamisliti život u kojem ćete odbiti uživati u ijednoj vama upućenoj pohvalnoj riječi, položiti glavu na nečije rame tražeći u toj osobi utjehu i podršku, odbiti dopustiti sebi da vaša sreća ovisi o nekom ishodu, kakav god on bio.
Zamislite život u kojem emocionalno ne ovisite ni o kome, život u kojem nitko više nema moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. Odbijate trebati neku osobu kako biste bili sretni, odbijate potrebu da nekome budete posebni, da nekoga nazivate svojim. Odbijate svoju sreću graditi na nekoj osobi, nekoj stvari, nekom određenom ishodu. Ptice nebeske imaju gnijezda, lisice imaju svoje jazbine, ali vi, dok putujete stazom života, nećete imati gdje odmoriti glavu. Ako ikada dospijete u to stanje, barem ćete znati što znači gledati bez koprene pred očima, vidjeti sliku nezasjenjenu strahom ili žudnjom. U tom je stanju svaka riječ odmjerena i promišljena. Znat ćete što znači voljeti.
No da biste dospjeli u zemlju ljubavi, morate proživjeti bol smrti, jer voljeti ljude znači ubiti u sebi svoju potrebu za njima. Vratiti se svojoj kući, vratiti se sebi, znači biti sasvim sam.
Kako ćete se vratiti kući, kako ćete se vratiti sebi? Tako što ćete neprestano biti svjesni sebe i svega oko sebe, tako što ćete prema sebi osjećati beskrajno strpljenje i sućut kakve biste osjetili prema sirotom ovisniku o drogama. Sebi ćete se vratiti tako što ćete razviti ukus za dobre stvari u životu, a ne ukus prema žudnji o drogama koja se zove privrženost.
Samo malo, ukus za kakve dobre stvari? Kao prvo za posao koji ćete obavljati samo zato što ga volite obavljati, za ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima o kojima nećete ovisiti ni emocionalno ni na bilo koji drugi način, prema kojima nećete osjećati privrženost, prema ljudima u čijem društvu uživate i čiju ljepotu uviđate.
Razviti ukus za dobre stvari znači posvetiti se aktivnostima kojima se možete baviti cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da vrijeme stane i da vam uspjeh i pohvale više ne znače ništa. Baviti se dobrim stvarima znači vratiti se prirodi, izdvojiti se iz gužve, hodati s Bogom, bez riječi komunicirati s drvećem i cvijećem i životinjama i pticama, s planinama i morem i oblacima, s nebom i zvijezdama.”
.☘︎ ݁˖ USREDOTOČITE SE NA SLJEDEĆE .☘︎ ݁˖
Sjednite sasvim sami i zamislite kako biste se osjećali kada više emocionalno ne biste bili ovisni o drugima i kako stoga nitko više ne bi imao moć učiniti vas sretnima ili nesretnima, kada biste samo vi imali moć učiniti sebe sretnim.
Zapišite u dnevnik nekoliko riječi o tome.
Oslobodite vrijeme za bavljenje aktivnošću ili aktivnostima u kojima uživate cijelim svojim bićem, kojima se jako volite baviti.
Razmotrimo ׂovo/iz moje perspektive╰┈➤ “Ptice nebeske imaju gnijezda, lisice imaju svoje jazbine, ali vi, dok putujete stazom života, nećete imati gdje odmoriti glavu. Ako ikada dospijete u to stanje, barem ćete znati što znači gledati bez koprene pred očima, vidjeti sliku nezasjenjenu strahom ili žudnjom. U tom je stanju svaka riječ odmjerena i promišljena. Znat ćete što znači voljeti.” ׂ╰┈➤ Čini mi se kao da je izgubljeno u prijevodu slijedeće – Znati ćete što znači voljeti život.
Znati ćete što znači voljeti dan.
Znati ćete što znači voljeti jutro. Što znači voljeti podne. Što znači voljeti noć.
A sve to, neovisno o tome jeste li imali dobar ili loš tjedan.
Ostajemo u situacijama ili zapetljani u neizvedivim željama jer izlazak iz tog labirinta izgleda rizično. Što je iduće, ako ovo što ne uspijeva jednostavno prekrižim? Zapravo, ne bojite se toliko neuspjeha koliko se bojite iskreirati novu akciju, a da biste to postignuli, morate presložiti odluke. Ako ste privrženi, nakačeni na neku ideju, tada u centru labirinta baš i ne izgleda da ste u centru labirinta.
Stoga, što god da trebate, više ne želite. Ako na neku foru pronađe put do vas, odlično, a ako ne – još bolje.
Peta tema: oslobođenje
“Jedan se mladić došao požaliti na svoju djevojku koja ga je iznevjerila, jer u vezi nije bila iskrena. Na što se žališ? Jesi li očekivao išta bolje? Očekuj najgore, jer imaš posla sa sebičnim ljudima. Ti si idiot – postavio si je na pijedastal, zar ne? Mislio si da je princeza, da su ljudi dobri. E pa, nisu! Ljudi nisu dobri. Loši su kao što si loš i ti – loši su, razumiješ? Hodaju zatvorenih očiju, spavaju, baš kao i ti. Nema tu nikakave razlike.
Mislite li da pomažete ljudima zato što ih volite? Pa, imam novost za vas. Nikada nikoga ne volite. Volite samo svoju ideju o toj osobi, ideju utemeljenu na predrasudama, nadajući se da je doista takva kakvom je smatrate. Razmislite malo o tome: nikada nikoga ne volite, volite samo svoju ideju o nekoj osobi, utemeljenu na svojim predrasudama o njoj.
Niste li se zbog toga odljubili? Promijenili ste svoju ideju o osbi koju ste, kao, voljeli. “Kako si me mogla iznevjeriti, kada sam ti toliko vjerovao?” kažete vi. Jeste li toj osobi doista vjerovali? Niste, nikada. Nikada nikome ne vjerujete. Vjerujete samo svojoj prosudbi o toj osobi. Probudite se! Takav koncept samo je dio načina na koji vam društvo ispire mozak. Zbog čega se, onda, žalite?
Činjenica je da vam se ne sviđa reći: “Loše sam procijenio osobu.” To vam baš i ne laska, zar ne? Zato radije kažete: “Kako si me mogla iznevjeriti?”
Evo kako zapravo stoje stvari: ljudi zapravo ne žele odrasti, ne žele se zapravo promijeniti, zapravo ne žele biti sami. Želimo u psihološkom smislu ovisiti o drugima – emocionalno ovisiti o drugima. Što to podrazumijeva? To znači da moja sreća ovisi o drugom ljudskom biću. Razmislite o tome. Ako tako mislite, zahtijevat ćete od drugoga da pridonese vašoj sreći, bili vi toga svjesni ili ne. Zatim će se u vama probuditi strah – strah od gubitka, od otuđenosti, strah od odbacivanja, a tu na pozornicu onda stupa međusobna kontrola.
Kaže se da savršena ljubav ne poznaje strah. Gdje postoji prava ljubav ondje nema zahtjeva, nema očekivanja, nema ovisnosti. Ne zahtijevam da me učiniš sretnim; moja sreća ne ovisi o tebi. Ti nisi izvor moje sreće. Ako me napustiš, neću se sažaljevati. Jako uživam u tvom društvu, ali nisam ovisan o tebi i nisam ti privržen.”
.☘︎ ݁˖ USREDOTOČITE SE NA SLJEDEĆE .☘︎ ݁˖
Prisjetite se trenutka u kojem vam je srce bilo slomljeno, kada ste mislili da nikada više nećete biti sretni. Što se dogodilo? Je li vrijeme prošlo i jeste li uspjeli postati privrženi nekoj drugoj osobi, jeste li pronašli osobu koja vas je privukla? Ako je odgovor potvrdan, što se dogodilo s privrženošću prethodnoj osobi? Zapišite u svoj dnevnik ponešto o tome.
Zamislite sada koliko biste se slobodnima osjećali kada emocionalno ne biste ni o kome ovisili. Pomislite na neku osobu koju volite. Zamislite da joj govorite: “Radije bih imao svoju slobodu nego tvoju ljubav i voljan sam ti ostaviti slobodu da budeš ona koja jesi.” Čim to izgovorite, primijetit ćete jednu od ove dvije stvari: vaše će se srce oduprijeti tim riječima pa ćete i dalje biti izloženi na milost i nemilost svojoj privrženosti koja će vas izrabljivati kako joj drago, jer takvi smo svi; ili će vaše srce iskreno izgovoriti te riječi i u tome trenutku odbacit ćete svoju kontrolu, manipulaciju, izrabljivanje, posesivnost, ljubomoru, posebnost.
Koja od ta dva načina reagiranja uočavate kod sebe? Zapišite u svoj dnevnik ponešto o tome.
Razmotrimo ׂovo/iz moje perspektive╰┈➤ Mi smo robovi naših kriterija. Nitko ne želi ljubav iako će svatko tvrditi kako traži ljubav. To apsolutno nije točno. Imamo kriterij i on se mora podudarati po principu viđeno – kupljeno. Ako mi se svidiš, sve je moguće. A ako mi se ne dopadneš, tada ne očekuj puno.
Odokativno, sviđa mi se kako izgledaš, mirišeš, koliko i kako me privlačiš. I stoga donosim sud o tome idemo li na iduću razinu. Ne sviđa mi se kako izgledaš, mirišeš, stoga me i ne možeš privući (ukratko). I sad, gdje je tu ljubav, ako ja tražim ljubav? Što ako mi ta osoba želi dati svoju ljubav, premisa svega jest kako tražim ljubav. Aha, ne ljubav baš od te osobe i na taj način. Logično, postoji nekakav uvjet. Hvala Bogu, pa sam odmah na početku objasnila kako nikad za sebe ne bih mogla reći da tražim ljubav. Ja tražim ono što sam vidjela i osjetila u svojim snovima, kismet, lekciju, ekspanziju. Ja želim dejt života, eru, fazu, najbolji osjećaj u galaksiji.
Trpamo ljude u ladice i nivoe, a zatim se čudimo gdje je ljubav i zašto nema nikog na vidiku? Donosimo krive odluke, krivim ljudima dajemo dobre šanse koje nisu u stanju zakucati, tražimo ljubav koju ne možemo dobiti na pogrešnim mjestima od pogrešnih ljudi koji nam ju ionako nisu sposobni dati. I znate što? Otkrila sam da postoje dva kriterija, nije samo jedan u igri.
Prvi je kriterij naš program. Ovdje se izmjenjuje dobro i loše u nama, ono na što ćemo pristati makar izgledalo sumnjivo i možda izvisimo na kraju, ali pokušat ćemo. Pokušat ćemo, jer ne poštujemo sebe. Smanjit ćemo se, jer je taj naš program fleksibilan i pristat će i na manje. Koliko god da smo ranije osuđivali druge, sada smo premostili osobnu granicu i možemo pristati na manje, jeftino, bizarno i neshvatljivo. Sve i da vidite koliko scenarij izgleda bijedno, možete objasniti sebi zašto trebate ostati još malo. Daju malo, kako bi ti uzeli još više. Tako je to u ovom ruskom ruletu u kojem ste htjeli i tražili ljubav.
Drugi kriterij nastaje nakon što sahranite prvi i pustu tlapnju kako “tražite ljubav” i nakon što stavite ne točku, nego točketinu na svoj princip ispod kojeg više nećete ići.
Svaka klijentica s kojom sam ikad radila, kada bih ju upitala što točno traži, kao iz topa izjavila bi tražim ljubav. Ali to, jednostavno, nije točno. Tražimo da se poklopi niz faktora i događaja, a tada eventualno možemo odlučiti hoćemo li ući u priču ili ne. Nekad je dovoljno da se osoba nasmije i ako nema prednji zub – mi napuštamo ljubavno igralište. A nekad ostajemo u odnosu godinama iako je jasno kao dan da se on ili ona neće razvesti. Odlazimo, jer smo u skladu sa svojim kriterijem. Ostajemo, jer se kriterij pošemerio.
No, vratimo se tzv. drugom kriteriju i mojoj teoriji o njemu.
Kako se razvija drugi kriterij
Podijelit ćemo vaš dolazak do zida u dva smjera: ljubavni zid i poslovni zid. Iako, naravno, može se raditi o krizi identiteta, niste u formi života ili pak muči vas višak kilograma.
Ljubavni zid
Uzmete komad papira i objasnite sebi situaciju u kojoj ste se zatekli. Nije važno ima li logike, smisla, da li vas je sram, osjećate li nelagodu. Jednostavno objasnite što se dogodilo i kako je došlo do toga. Loša je vijest: vi ste odgovorni za ovo. Ali, postoji i dobra vijest u najavi: vi ste odgovorni za ovo.
Vidjet ćete, kroz ispisane činjenice, kako vas do ljubavnog zida nije dovela ljubav, nego loše odluke. Loše ste procijenili situaciju, osobu, okolnosti. Sada u nekoj mjeri, ili možda čak potpuno, možete prihvatiti odgovornost.
Zatim ćete uzeti novi komad papira i bavit ćete se osobom s kojom želite biti. Znamo da ta osoba vjerojatno zasad ne postoji, jer ste ju izmislili, ali nemojte nikada, ali nikada potcjenjivati moć zakona privlačenja i sposobnost Svemira koji će vas apsolutno podržati u vašoj namjeri.
Do najsitnijih detalja objasnit ćete sebi i Svemiru kakva vas energija zanima. Nećete imati fokus na tlapnjama poput “želim da me voli”. On je slobodan, neovisan, raskrstio je s bivšima, apsolutno je strejt… ovisno što vas zanima. Na papiru, odlazit ćete u krajnosti. Javljač je, emocionalno dostupan, zaliječen i spreman ne odustati na prvoj prepreci.
Danima ćete se baviti tim popisom, možete slobodno izrezivati te lijepiti razne asocijacije, kao da kreirate vision board. Oni koji vas budu pitali kako ste i što ima novog kod vas, reći ćete da sad imate dečka (ne, niste ga našli, imate ga). Svima će vjerojatno biti urnebesno smiješno, a kako je smijeh zarazan, smijte se i vi. Tko se zadnji smije, najslađe se smije.
Kad budete sigurni da je popis i papir gotov, obojan, dovršen, zaključen, taj komad papira nosit ćete svugdje sa sobom. Osobe koje nisu u skladu s tim popisom, odnosno osobine “vašeg dečka”, iste ćete sekunde prekrižiti. Nemojte se začuditi ako u vaš život upravo tada, posve nevjerojatno, uđu ljudi koji nemaju nikakve veze s popisom. A vi ćete, jednostavno, reći NE.
Nećete smatrati da gubite vrijeme ako se ništa ne bude dešavalo mjesecima ili možda čak i godinama. Vi sad imate jasan “drugi kriterij” i na mahove ćete osjetiti poziv “onog prvog, nižeg” koji želi preuzeti kontrolu i vlast nad vašim razumom, logikom, srcem. Ne smijete popustiti. Nemojte zaboraviti: vi ste odgovorni.
Što raditi u međuvremenu? Sve ono iznad, imate savršene instrukcije Anthonyja De Mella. Vratite se kući, vratite se sebi.
Poslovni zid
Uzmete komad papira i objasnite sami sebi situaciju u kojoj ste se zatekli.
Što želite postići? Koga želite upoznati? Želite li nekog sresti? Trebati pomoć?
Kojeg je oblika vaš poslovni zid? Izgleda li poput kruga, začaranog kruga? Ili poput kvadrata, a kocku po kocku, ciglu po ciglu, stvorio se zid? Izgleda li poput ružičastog slona u sobi, svi ga vide, ali ga nitko ne spominje? Ili poput žirafe u dnevnom boravku?
Bit ćete iznimno nježni i blagi prema sebi. Opet ćete razmotriti što želite postići, što bi za vas bila pobjeda, uspjeh?
Nakon što definirate oblik, morate definirati, objasniti sebi i Svemiru što želite. Zatim ćete postaviti jasan plan vezano za vaš dio odgovornosti i kooperacije prema Svemiru. Što ćete u narednom periodu odraditi upravo i samo vi, a što ćete prepustiti višoj sili?
Razmotrit ćete kako trošite svoje vrijeme, odnosno raspolažete vremenom. Sve što u narednom periodu nema veze s planom, namjerom, ciljem, snom.. Odrezat ćete iz svoje realnosti. Bit ćete rigidni, nepopustljivi, odlučni i nećete se tako lako dati smesti. Ako vas okolnosti malo poremete, imat ćete u fokusu rezultat. I čim uzmognete, najbolje čim prije, vratit ćete se u tračnicu, ubacit ćete se natrag u igru.
U međuvremenu ćete prihvatiti poraze takve kakvi jesu. Ne smijete popustiti, nema premišljanja, opera nije gotova dok debela na kraju ne zapjeva.
“Godina s Anthony De Mellom” potaknula me na razmišljanje i nadahnula na različit content. Tako je nastao video “Dajte mi 45 minuta i zaboravit ćete na bivšu osobu. Ovo će biti okretanje novog lista.” Pogledajte video, služit će vam…
Knjigu možete naručiti online https://znanje.hr/product/godina-s-anthonyjem-de-mellom-budjenje-iz-tjedna-u-tjedan/450875 ili pak https://www.ljevak.hr/3990-anthony-de-mello te primjerice https://atmawebshop.com/proizvod/godina-s-anthonyjem-de-mellom/
Vjerujem da je knjiga dostupna svugdje, ja sam svoj primjerak nabavila odlaskom u Planetopiju (Zagreb, Ilica 68).
