U bespućima Interneta ugledala sam nevjerojatan reels. Naš najveći muški poraz jest da nakon što uspijemo u životu, volimo jesti sa ženom s kojom nikad nismo gladovali. Realno, dignite ruku da vidim koliko nas ima? Ima nas, zar ne? Žena s kojom nije gladovao, ne bi niti mogla pojmiti bol i dubinu ranije navedenog.
Istog sam dana otvorila temu s prijateljicom koja je pak otvorila još jednu, sasvim drugačiju perspektivu. Ona je opazila kako mnogi muškarci, vjerojatno većina, u početku daju odokativno malo, a kasnije, ako se “žena dokaže” davat će više. S druge strane igrališta, žena odmah u startu očekuje puno, a onda “kad ga zavoli” može smanjiti očekivanja, odnosno vjerojatno će to napraviti.
Sad ako malo bolje promislimo, možda nam i mozak usput eksplodira. Kako to onda točno funkcionira? Godinama moliš partnera da odete na neko egzotično putovanje, a dogodi se nikad. Nakon razlaza, bivši prilično brzo ode s novom djevojkom upravo na ono putovanje koje je godinama trebalo gurati i nametati, a “ova sad nova” već je ondje u samo mjesec dana veze?
Ili, godinama nije bio spreman za brak, na kraju neku koju zna doslovno pet minuta oženi dok si rekao keks?
Uzmimo na primjer, poklone. Kako neke žene odmah dobiju mnogo, skupo, vrijedno dok druge moraju doslovno ucjenjivati i prijetiti kako bi izvukle ružu na primjerice Dan žena?
Sigurno znate nekog tko zna nekog (ili ste to bili vi) i onda su njih dvoje “imali pauzu”. On nikad nije htio vezu. Međutim, tijekom pauze, bio je u vezi. Upravo ovih dana vratija se Šime, ali i dalje “nije za vezu”. Zapravo, ako ćemo u detalje, on tek sada shvaća da i nije za vezu, ne želi vezu i užasno se opekao. Postavlja se pitanje: pa kako se nije desilo da se opeče s tobom? Ili tom nekom koja zna tu neku, prijateljicom od prijateljice?
U spektru ‘pucanja mozga’ , možete li opaziti finu nijansu kako nekad i nije važno jesi li prva ili druga, sadašnja ili bivša? O čemu se uopće radi? Zašto neki odmah dobiju sve dok drugi nisu uspjeli uz višegodišnje revolucije, trud i čekanje? U čemu je trik? Do vas je.
Nebitan si faktor u mom životu, Radovane.
Onaj koji manje voli tehnički kontrolira vezu. Drži ulaz, izlaz, ali prati i eventualne opcije. Sva moć nalazi se u njihovom idućem potezu. To je druga strana od koje čekamo validaciju – da budu s nama, da stave etiketu na odnos, da provedu s nama vrijeme, da nam poklone jedan sat ili dan više… I naše vrijeme uglavnom prolazi, mi bi stalno nešto. Njihove su izjave uglavnom svedene na – Polako. Vidjet ćemo. Čekaj, kud ti se žuri? Bit će vremena i za to. Dok koegzistiraju tako s nama u nečemu posve nedefiniranom, prate ulaz i izlaz, mi ne shvaćamo da ometaju i naš promet, tijek ljudi koji bi možda htjeli komadić nas za sebe.
To su uglavnom oni koji će nam reći – Što bi htjela? A, to. Nema problema. Može sve.
Ipak, može li sve dobiti baš bilo tko? Načelno ne, jer na samom početku dešava se izvjesna procjena koja nas svrstava u ladice. Ako mislite da ladice ne postoje, razmislite opet. Recimo, netko kad spomene zmiju, u kojoj se ladici ona nalazi? Kod mene, nalazi se u ladici “nikad, pa ni tad” i “bojim se”. Znači, zmija u mojem slučaju ne dolazi u obzir ni pod razno.
Janjetina. Također kod mene ne dolazi u obzir, kao dijete jedno mi je janje spletom okolnosti postalo kućni ljubimac. Iz moje perspektive, kad mi netko pričao o uživanju u janjetini, moj mozak prevodi “baš je bio ukusan taj pas”. Dakle, koliko god janjetina bila uobičajena i posve društveno prihvatljiva, nalazi se u “nikad ladici”. Moj je mozak posve izjednačio psa, mačku, janje, papigu.
Želim reći, ladice su svuda oko nas i koliko god nastojali biti progresivni i širokih vidika, to baš i nije tako. Sve se na kraju dana svede na može – ne može. Dolazi u obzir – ne dolazi u obzir.
Razmotrite sad ovu perspektivu: onaj koji zna na čemu je, njemu je lako. Meni je posve jednostavno odlučiti u kojoj se kategoriji nalazi janjetina, za mene, po meni. Dapače, nisam uopće gladna ili željna janjetine. Međutim, što si gladniji ljubavi to se lakše vežeš. A tako zavezan, prepuštaš kontrolu. A davnih dana objašnjeno je – jedan uvijek usprkos svemu manje voli te samim time i kontrolira odnos.
Kako se premjestiti iz jedne ladice u neku malo bolju? Prvo se zapitajte: možeš li otpeći kolač?
Postoji jedan fantastičan riječki kantautor, zove se Denis Kraljević. Napisao je stihove pjesme Fiume, a oni kažu..
Može li vrijeme izmijeniti mene?
I može li klaun preskočiti sjenu?
Može li voda ispuniti vene?
I može li ljubav pobjediti ženu?
Mogu li ja ispeći janje? Teško. Možete li jednu ladicu zamijeniti drugom? Ovisi kolika je šteta. Nažalost, ma koliko god romansirali iskren razgovor, dobre namjere, eventualno pokajanje, loš prijevod našeg ljubavnog jezika, neki se odnosi ne mogu odmah krenuti graditi, nego je prvo potrebno krpati štetu koja je napravljena.
Uzmimo najbanalniji primjer ikad, a dosta je čest slučaj, za vrijeme “pauze” bili su u vezi. Sad, s vama, ne žele vezu. Tko bi trebao graditi odnos? Tko bi trebao pokrpati štetu? Gdje vam je samopoštovanje? Integritet? Zar je stvarno nakon svega prioritet prešaltati se iz jedne ladice u drugu?
Što se pecate kao girica na komadić kruha, nije to Raffaello…
Osobno, nikad nisam bila zamijenjena, a da mi nije usput nekako jednostavno laknulo. Ne mogu to objasniti. Tako prepuštena samoj sebi osjetila bih olakšanje. Osjetila bih slobodu. Bila bih jednostavno bolje. Zašto bih si to oduzela samo zato jer se netko u međuvremenu predomislio?
Što si želite dodati u životu? A što oduzeti? Sami u pogrešnoj ladici, zvuči kao dobar početak apropos vraćanja izgubljene kontrole.
Nemoguće da barem jednom u životu niste pomislili da se to nije dogodilo i da se ono nije dogodilo i da se zatim ono nije desilo… ne bih sad bila tu gdje jesam i ne bih postala osoba koja sam postala. Kao u šahu, nova igra, druga kraljica, ali isti cilj. A primarni vulgaris cilj bio bi biti sretna. Mogu li biti sretna dok me netko otvoreno neće? Ne. Previše agonije, truda i muke.
Što se onda pobogu uglavnom dogodi muškarcima? Kad pogriješe, neovisno o kojoj se temi radi, neki se ljudi jednostavno bolje snađu. Ljubavnim rječnikom rečeno: umjesto da vam njihova sreća radi koje ste se našli na aparatima bude doručak, ručak i večera, razmotrite koliko će postati napeto i zanimljivo sad kad više niste ladičarka.
To je zapravo, izvrsna vijest jer i mi možemo tako. Umjesto da se koprcate po ladicama, krenite se bolje snalaziti.
Sjećate se pjesme Mrlje od Daleke obale? Možda je on za vas Bog bez mane, ali kad mu priđete bliže u njegovoj nutrini primjećujete mrlje koje vama škode, i opet ga puštate neka ode?
I priznaješ sam sebi da je još uvijek voliš
I možeš da se sjetiš samo svijetlih strana
I zeliš da se vratiš da klekneš da je moliš
Ona je za tebe boginja bez mana
Ona je za tebe zvijezda u daljini
I tek kad joj priđes u njezinoj nutrini
Primjećuješ mrlje koje tebi škode
I ti je ponovo puštaš neka ode
I sad naravno dolazimo do pitanja za milijun dolara: kako ih pustiti da odu?
Nikad niste bili, nikad niste htjeli i nikad nećete biti – emocionalna sirotinja.
Htjeli ste sve ili ništa. Htjeli ste ići do kraja, bilo da je to donekle normalan partnerski odnos, definicija javne veze s legendarnom etiketom, pa možda čak i da se on u konačnici smisli i razvede. Ako se vratimo na sam početak, htjeli ste jednog dana, posve zasluženo, s njima guštati u obilju.
Vratimo se na mučni uvod. Možda ste mislili da ih možete popraviti i preodgojiti, a možda ste se zatekli kad su se našli na bilo kojem levelu dna. Bili ste tu, za njih, iz ljubavi, u funkciji podrške.
Da li je sve moguće svesti na onu elementarnu teoriju kako je između vas dvoje eskalirao problem, a on nije znao riješiti problem pa je otišao ondje gdje problema nema? Kako se uopće snaći u onom dijelu labirinta u kojem znam da naravno da nisu svi muškarci glupi i da ne možemo generalizirati, ali evo slučajno je ispalo da je svaki muškarac kojeg znam glup? Sjetimo se primjerice Fione koja je raspjevala pticu tako da joj je puknulo srce, zatim joj je uzela jaja iz gnijezda i ispekla ih za doručak Shreku. Što ako je vaš idući korak vratiti i uputiti sebi sve ono što ste htjeli i planirali s njima? Dobro, htjeli ste neke velike stvari i oni su bili uključeni u vaše planove i maštarije bilo da se radi o prstenu, Parizu ili Veneciji, zajedničkoj vječnosti. Što ako ćete narednih nekoliko mjeseci morati doručkovati sami u stanu, bez Pariza?
Odustati o nekog ili nečeg može postati poštena cijena vašeg kriterija. Cijenu ćete platiti na pomalo čudan način. Ali vam neće biti na kraju žao. Nikad nećete izbrusiti kriterij dok venete za onim što je moglo biti i promatrate što je netko dobio, a vas je zaobišlo. Zvuči grubo, ali kriteriji su tehnički odluke, a naši su životi rezultati naših odluka – ali i kriterija. Kako ih pustiti da odu? Tako da shvatite kako nisu zadovoljili kriterij. Za početak, krenite se baviti nekim svojim popisima i preferencijama na način da objektivno i pošteno sagledate situaciju u kojoj ste se zatekli.
Da li je ikad na popisu vašeg kriterija bilo nešto poput “nije važno ako ne izabere mene” ili “nebitno je ako je nevjeran”? Jeste li ikad sastavili popis sa stavkom “u redu je ako se većinu vremena nerviram i živciram”, “nebitno je ako sam nesretna većinu vremena”? Što mislite o stavci – ne mora me tretirati kao princezu ili kraljicu, zadovoljna sam s mrvicama? Jesam li ja stoga postala – emocionalna sirotinja?
Sve naše aktualne ljubavne patnje i trilogije i indijske sapunice nalaze korijen u činjenici kako smo nekad u nekim okolnostima spremne pristati i na vrlo malo, a to nešto posve malo i sitno što dobijamo nama ima ogromnu vrijednost. Moramo se iskreno zapitati – vrijedim li u očima te osobe jer da vrijedim, zar bi se ponijeli na način na koji su se ponijeli? Zar bi se ponašali tako?
Kad napokon osjetite da to nije odnos koji se podudara s vašim kriterijima, vidjet ćete delulu u kojem ste se zatekli. Mi, žene, valjda prvo moramo osjetiti da bismo vidjele.
Bolji ishod postoji, ali se nalazi u ovom ishodu
Sad je vrijeme da se i vi malo bolje snađete. Ono što želite postići nadalje, ne nalazi se u osvrtanju na prošlost. Što je napravljeno, to je učinjeno. Vi sami morate procijeniti da to nije maksimum koji možete dobiti. Sami morate krenuti očekivati više. Uskladiti se s kriterijem, prihvatiti okretanje novog životnog poglavlja. Ne možemo iz ovog života i scenarija samo uskočiti u neki drugi.
Tko je što dobio, proglasite nevažnim. Jeste li “ona od malo” ili “ona koja dobija odmah puno” također više nije važno jer niste u ničijoj ladici. Izašli ste. Vani ste. Žena koja živi u tegli misli da je poklopac nebo.
U bespućima Interneta nailazit ćemo na razne distrakcije. Te distrakcije su jedne od onih s kojima se poneka verzija nas doslovno može poistovijetiti. Nerijetko uđemo i u komentare, a tek nas ondje neka posve nepoznata osoba posve izgađa. Zar je moguće da svi prolazimo točno kroz isto? Moguće je, i stoga se maknite. Pronađite svoj put i vlastiti način.
Drugi, nećete vjerovati, nisu toliko bitni.
Prošlost, na svu sreću, ne možemo popraviti.
Kao što sam navela ranije, odustati o nekog ili nečeg može postati poštena cijena vašeg kriterija, iako nisam sasvim razradila misao kako će ceh vjerojatno zakačiti i njih. Jer nakon što ustoličite elementarne kriterije nema nazad.
Neka se u vašim ladicama nalaze kriteriji, a ne ljudi i ono što je zauvijek nepopravljivo. Ako već i razbijate mozak nebitnim temama i stvarima, neka to barem bude o vama. Vratite sebi sebe. Prestanite biti ovisni o lošem.
Do iduće pobjede, sretno.
Pripremila i uredila: Marija Franolić
Photo: StockCake, Pinterest
Daleka Obala https://www.youtube.com/watch?v=VUOxURHKZpM&list=RDVUOxURHKZpM&start_radio=1
