Jednom sam pročitala da ako se ne može objasniti kako, na koji način nešto funkcionira tada to ili ne postoji ili je čista laž, odnosno sve se može ili ipak mora objasniti na ovaj ili onaj način. Ne može se svesti na neobjašnjivo.
Ipak, i dan danas, nisam sigurna kako bih nekome objasnila Tarot, kako funkcionira? Jer očito, svi možemo nabaviti karte i upute, ali objasniti nekome što ga čeka u životu ipak se u određenom smislu može svesti na – neobjašnjivo. Ali, ako se proročanstvo ostvari – da li je i scenarij u konačnici laž? Jesmo li zaista u kolektivmom tripu, posve nesvjesni matrixa?
Kako je uopće moguće da netko poput mene može iz dvije spojene garaže predvidjeti kraj nečijeg braka ili uzaludnost borbe na poslu jer osobi samo što nije uručen otkaz? Očito je moguće. I nema nikakve veze da li je klijent u Zagrebu poput mene ili pak na drugom kraju svijeta.
Prije nekoliko godina bila sam na misi i svećenik je nastojao objasniti kako je uskrsnuće Isusa Krista najveći test vjere, jer je umro, njegovo je tijelo sahranjeno, ali Isus je opet oživio – skeptici naravno sumnjaju u nelogičnost. Meni je to bilo jasno kao dan: Isus Krist rodio se kao Jarac, a uskrsnuo kao Ovan – ne vidim nikakav problem. Mene iskreno oduvijek više zanima što će katoličkoj crkvi onoliki mjesečev kalendar, nije valjda da ih muči sjetva?
No ipak, vjera i gledanje u karte imaju sličan izazov: nije to kao kupnja kifle u pekarnici, odeš, daš novce, dobiješ kiflu. Rezultat vjere i gledanja u karte moraš na ovaj ili onaj način dočekati. Nekad se molim u hodu, nekad na koljenima, nekad dok ležim, a nekad na Kamenitim vratima. Možda su moji problemi složeniji od vaših, ali Bogu obično treba oko stotinu dana da mi pomogne. Mnogo puta nisam dobila baš – baš ono što sam htjela, ali ispalo je još bolje na kraju. Slično vam je i s mojim kartama. Trebaju to neko svoje vrijeme i dosta često, ne dobijete ono što ste isprva htjeli, ali ispadne odlično na kraju. Sad će vjerujem mnogi biti na aparatima kako se ova usuđuje uspoređivati karte i vjeru, ali to vam je kao kad danas ljudi izjednačuju pse, mačke i djecu. Čudno neko vrijeme došlo.
I tako imam tu jednu klijenticu koju sam upoznala kao single gay mladu ženu, upravo je napustila višegodišnju toksičnu vezu. Predvidjela sam joj još jednu, eventualno dvije žabice, a nakon toga će upoznati princezu. Objasnila sam joj da ta princeza nije njezina emocionalna konačna destinacija. Vidim je u vezi s muškarcem, ali i ulozi majke. Kroz neko vrijeme, kontaktirala me iz novog suživota s princezom o kojoj sam joj govorila, sad je imala poslovne peripetije.
Površno smo se znale dotaknuti ljubavnog života, ali vidjelo se da joj s protokom vremena, taj suživot i ta veza više ne odgovaraju.
Čisto iz znatiželje (koja je ubila mačku, okej) otvorile smo “cigansku piramidu” i imale smo što za saznati. Nju u nekom trenutku čeka majčinstvo, ali i partner. Identično kao i kod prvih otvaranja. Klijentica je, u konačnici, biseksualna. Nedugo nakon toga znala se dogoditi nekakva rošada u poslovnom okruženju, njezinom bi se timu pridružio novi voditelj ili pak šef. Krenula je na razne radionice i edukacije te u konačnici i u teretanu. S obzirom da je imala djevojku kod kuće, nisu je zanimale žene, ali tu i tamo zaiskrilo bi između nje i osobe muškog spola. Kako bi se netko pojavio, tako bismo otvarale karte i – ništa. Nije to taj.
Doma je uglavnom postajalo sve kompliciranije. Između njih dvije, bio je to naprosto sudar svjetova. Uvijek, ali uvijek, u najavi je stajao “razvod velik kao kuća”, ali kako nema toga što se u Tarotu ne može zaobići ili falsificirati, tako je i ta veza zahvaljujući njezinoj konjskoj upornosti opstala. Zbio se i službeni prekid, koji je u konačnici saniran.
Nedavno smo se opet sastale. Na poslu, pridružio im se novi kolega. Zgodan, pametan, duhovit, markantan. Naravno da joj se odmah svidio. Tog fatalnog dana, morala je ostati duže na poslu i nije mogla preuzeti svoj auto koji se baš tada nalazio na servisu. Nije bilo teorije da može pobijediti vrijeme. Kolega, koji očito nije gubio niti sekunde, ponudio se da dođe po nju – kad bude gotova i kad mu kaže. Nije ga htjela gnjaviti i da se naknadno on mora vraćati na posao, stoga je prihvatila scenarij u kojem sutra odlazi po auto, a danas će kući taksijem.
Nekoliko sati kasnije, izlazeći iz zgrade, ugledala je muškarca. Mahnuo joj je, dobacio kacigu i … Bio je to kolega s posla, na motoru. Rekla je, noge su mi se odrezale. Najbolje od svega, zahvaljujući motoru uspjeli su pobijediti gradsku zapetljanu gužvu i čak je stigla preuzeti vozilo.
Kasnije na kavi, pričali su i razmijenili brojeve telefona. Počeo joj se javljati. Ona nije znala što da napravi. Tada obično nastupam ja.
“Svakako sam mu mislila reći da nisam solo…”
Pa, to je trebalo biti odmah odrađeno.
Ali, ajmo se vratiti digresijom na određen početak. Kako se nalazim na obje strane spektra, nastojim shvatiti sve upletene strane: i varalice i prevarene, zaljubljene i odljubljene, ljubavnice i prevarene supruge, one koji smatraju da su krivi za sve i one koji nemaju niti trunke savjesti ili odgovornosti… Ali ne mogu shvatiti kad netko samome sebi stoji na putu.
Upitala sam, može li se sjetiti naših prvih otvaranja? Uvijek, ali uvijek je stajao muškarac, tamo negdje u bližoj budućnosti. Paralelno, veza joj je štekala i čak su službeno prekinule – taj bi scenarij odgovarao “razvodu velikom poput kuće”. Ipak, ova moja, nekako je i to pokrpala. Zamisli da kada ste prekinule, ti nisi zaboravila napustiti vezu, sada ti i ja uopće ne bismo vodile ovaj razgovor. Tu bi vezu preboljela, sad bi bila single, srce ti je poskočilo, a noge su ti se odrezale… Dopustila bi samoj sebi da se zaljubiš i izgubiš glavu. U konačnici, zašto ne? Svi mi, na kraju priče, zaslužujemo sretan završetak. Ali, kao prvo, moramo si prestati tvrdoglavo stajati na putu. Pa makar to bio i tarot put.
Kad mi se obratila, kolega i ona tipkali su već dva tjedna. Mislim, ne trebam biti Nostradamus da bih zaključila da ako ti se netko javlja i pita te kada ćete opet na kavu, mora da mu se i sviđaš. Ona je pak s druge strane počela razmišljati o njemu i nadati se nečemu.
Što reći o ljudima koji nas zavlače? Kao prvo, ne znači da je osoba nužno negativan lik. Moja je klijentica dobra osoba koja se zatekla u nezgodnoj situaciji jer nije na vrijeme preuzela odgovornost za svoj dio prekida i željela je sačuvati vezu. Da li je to čini lošom osobom? Naravno da ne. Da li je muškarac koji želi sačuvati svoj (možda čak i loš) brak negativan lik, ako je nešto rekao, nešto prešutio, a dobio je pet sekundi sreće i uzbuđenja, poput onog trenutka kad izlaziš iz zgrade, a prezgodni kolega dobaci ti kacigu? Naravno da ćeš skočiti na motor kao nespašena.
Bilo bi zaista glupo biti ljut na ljude jer su ljudi ispali samo ljudi. U konačnici, i Isus Krist navodno je imao djecu s Marijom Magdalenom tako da aman.
Ljudi koji nas zavlače zapravo nas obmanjuju jer se žele zadovoljiti na način da im ništa ne stoji na putu, stoga isprva prihvaćaju neiskren pristup. Svi istraumatizirani ljudi koje dejtamo nekako su postali takvi kakvi jesu, a krivci su među nama, nisu u Kanadi ili Americi ili pak na Jupiteru. Mi u konačnici biramo da li želimo biti iskreni ili jednostavno tretirati ljude kao igračke, naročito dok čekamo da se ukaže čaroban štapić koji će nas izbaviti iz veze, suživota, zaruka ili pak braka.
Nema nikakve veze jer je ovog puta u pitanju moja klijentica, isto mislim i o frajerima koji s figom u džepu obmanjuju žene. Radi se načelno o sociopatima kojima uopće nije važno što troši nečije vrijeme i struže tanku nadu koja je ionako raspadnuta poput još malo pa dokrajčenog stiropora. Kako se ljudima uopće desi da zaborave spomenuti da su u braku ili vezi? To se ne desi, jer su to sociopati koji mare samo za vlastito uzbuđenje i iz njihove perspektive oni nisu ušli svjesno u scenarij, njih je priča jednostavno zatekla nepripremljene.
Postoji prastara forica koja glasi: ovi koji varaju svoje supruge, njih bi trebalo kazneno goniti. Kao prvo, varaš ženu, a možda postoji netko tko bi je volio i bio joj vjeran do groba. Zatim, zeznuo si i ljubavnicu, možda postoji netko tko bi je ovog trenutka oženio i ne bi je varao. A zatim, gdje si ti u cijeloj toj priči, rastrojen i razapet između dvije energije umejsto da pripadaš cijelim srcem samo jednoj, kako je i zamišljeno? Radi jednog varanja, nekoliko vas je na gubitku, uključujući ponajviše ovog koji vara.
Koliko vam je zabavno, vi što lažete i varate? Zabavljate se još uvijek? Kako ide prodaja priče ovih dana?
I tako je moja klijentica stajala samoj sebi na putu čitavo vrijeme, ali napokon se jasno vidjelo kako i zašto te koje to razmjere poprima. I ne, kolega s posla nije saznao da je ona gay. Naravno, njezina se veza odavno izlizala, nedostaje joj pažnje, uzbuđenja, napokon se opet osjećala atraktivnom i poželjnom.
Sve jasno, ali objasnila sam joj da je ona upravo obmanula dvoje ljudi. Obmanula je svoju djevojku, koja nema pojma što se dešava, ali i kolegu koji ne samo da ne zna da je zauzeta, nego i da je gay. To, u konačnici, nije sitan deal breaker.
S druge strane, nalaze se sasvim drugačije ljubavne žrtve. Kao i milijun žena prije s milijun muškaraca prije i poslije, sve započne na dva načina. Ili dobiješ poruku bez pozdrava u kojoj te pitaju voliš li analni seks (ovo nije ta priča) ili dobiješ pristojnu poruku, uglavnom nije odolio profilnoj fotki. Predstavljanje, pristojnost, dobija se dojam kako se s druge strane nalazi normalna osoba. Ništa dick pics ili inicijacija hotanja, a javljanje i maniri iako su zapravo ulet na ulet, izgledaju zabavno, sve to godi.
Riječ po riječ, kompliment po kompliment, godi to duši mojih single klijnetica. Svako slovo budi davno zaspale feromone i stavlja osmijeh na lice. Zrno razuma ipak urla negdje u pozadini i nekako se iskobelja napokon i to pitanje – Jesi li oženjen?
Ispostavlja se da naš Romeo jest oženjen, ali kako se nalazi uslijed ozbiljne prijetnje obustavom druženja, ipak nije oženjen (oženjen je).
I onda krene slijed događaja iza kojih ona shvati da nešto nije u redu… Zašto odjednom nestaje, zašto ga nikad nema vikendom, odlazak na kavu postaje sve više i više nemoguća misija. Što neku ženu drži zatočenom u tom odnosu? Uglavnom se sve svodi na dobro jutro, jesi se naspavala, kako si, volio bih te upoznati (paaa, ja mogu i danas), vidjeti, jako si privlačna, zgodna, fantastična, kompletna, mišljenja i stavovi nam se podudaraju.
Nekako, ne baš iz vedra neba, pažljivo osvane istina: ipak je zauzet. Naravno, nesretno zauzet, nema seksa, nema povjerenja, nema ljubavi, nema ničega osim kredita, vikend roštilja s kumovima, svježe okrećenih zidova i nove kosilice od koje mu se baš i ne rastaje.
Naravno, pitamo se kako i zašto je nasjela? Gladna duša ne prepoznaje jesu li to mrvice kojima je istekao rok ili obrok od sedam slijedova. Dopamin ne prepoznaje kvalitetu namirnica. Nada ne prepoznaje pravu istinu, no i ako ju ugleda, tada ignorira laž.
Zatim, pomalo fatalistički želiš da kroz sve prođete zajedno; ti ćeš mu pomoći. Bit ćeš njegova snaga, sidro, kormilo, podržat ćeš ga. I upravo tada, kad su svi tvoji zidovi otpora srušeni i prestala si se bojati ljubavi, on je nestao. Detektiv u tebi sad je kroz suze i sumaglicu tableta za smirenje istražio sve: nikad i nije planirao napustiti svoj život, samo se iz nekih svojih motiva usrao u tvoj. I ne, nije ga bilo briga kako ćeš se sastaviti nakon kraha koji ti je priuštio.
Ipak, za tango je potrebno dvoje. Koji je korak preskočen? Koje smo pravilo zanemarili? Gdje u svemu leži naša odgovornost? Naravno, lako je biti vojskovođa nakon bitke. Da li je zaista rješenje napustiti Internet za vijeke vjekova? Možda. Ali, evo i jedna mala ideja: sve u životu ima taj efekt “čiste psihologije”, Koliko je vjerojatno ako ste oboje slobodni i postoji privlačnost – osoba će odlagati susret unedogled? Nismo usred WW3 ili nuklearnog rata. Snijeg je davnih dana okopnio i putevi su itekako prohodni. Da li bi vas netko tko je spreman dati desnu ruku za vas “prodao” za roštilj nedjeljom ili dovodio u pitanje razmatranje kosilice kao razlog ostanka? Znate kad bih ja povjerovala oženjenom muškarcu? Kad bi o razvodu razmišljao kao Clint Eastwood o bijegu iz Alcatraza. Kad bi mi umjesto dobro jutro napisao kako je pričao s tim i tim odvjetnikom, otišao u banku da vidi može li zatvoriti kredit i slično. Ljudi koji traže izlaz iz braka funkcioniraju kao ljudi koji traže izlaz iz braka. Odnosno, ako želim upisati određeni fakultet istražujem sve o toj temi. Ako nabavljam zmiju kao kućnog ljubimca pričam samo o tome.
Znači, ljudi se ponašaju na određen način koji je uglavnom vidljiv golim okom i ne zahtijeva naše nadrealne sposobnosti opažanja. Osoba koja želi smršaviti, ponaša se kao osoba koja želi smršaviti. Osoba koja nabavlja psa, ponaša se kao osoba koja nabavlja psa. Netko tko aktivno traži posao, ponaša se kao osoba koja traži posao.
Slično je i sa sviđanjem, kemijom, vezom ili razvodom. Netko tko nešto želi, radi na tome. Prosto kao pasulj.
U redu. Svi sami sebi stojimo na nekom putu. A zašto?
Upadamo u procese jer nemamo hrabrosti i ne znamo adresirati problem. Manjak hrabrosti je kriv za sve. Put do onog što želimo obično žulja. I taj je put obično posut krajevima, promjenama i prekidima.
Ništa što zahtijeva naš napor uglavnom isprva nije ugodno. Treba proći neko vrijeme da nam postane dobro jer ima smisla, a samim time manje mrsko.
Ako primjerice želite javnu vezu ili pak zaruke ili brak, vi se iste sekunde morate početi ponašati kao takva osoba, te djelovati iz te perspektive. Volio bi me upoznati? Idemo se upoznati. Slobodno nastavite niz. Biti ću toliko slobodna da ću ubaciti razne teme u ovaj kukavički dio u kojem se bojimo promjena. Želiš smršaviti? Što bi osoba koja želi transformaciju učinila? Čega bi se odrekla? Kako bi izgledala njezina rutina? Želiš promijeniti posao? Što bi osoba koja želi novu poslovnu dinamiku poduzela?
Najvažnije: slično kao u vjeri i otvaranju tarota, rezltat nije momentalna kifla u ruci. Morat ćete pričekati dok se sve kockice poslože. Mislim da isprva nema goreg horrora od promjene. Sve započinje rušenjem ustaljene rutine i navikama koje nam odavno više ne služe. Ne možemo kupiti vlastiti rezultat nakon godinu dana, možemo ga – stvoriti.
Ljudski je um programiran na patnju. Ništa nije dovoljno dobro i nikad ništa ne valja. Naš nam um također prodaje razne priče i složit ćemo se, često mu ide odlično. Ponekad nas okrzne slučaj u kojem se neka naša teorija raspala ili je uvjerenje bila posve pogrešno, ali tko bi sada ispravljao krive Drine? Naš nas um huška i laže, ali mi smo uvjereni kako je svijet poludio i sve je jednostavno izvan naše kontrole.
I ja sam u tom mulju. Godinama promatram i sudjelujem u tome kako je netko uprskao sa mnom ili sam ja uprskala s nekim.
Godinama istražujem sabotera u nama, a imam ga i dalje u sebi. Saboter u nama mislio je poslati mail, ali je zaboravio. Planirao je započeti nešto “od ponedjeljka” i vidi samo kako vrijeme leti, već je petak. Saboter u nama je prljavi igrač koji nam pokrije uši dok nam druga osoba objašnjava što joj je bitno, ne vidi od šume drvo. Naša glava jednostavno ne želi da ju dovedete u red, jer ako se dovedete u red, ispadate iz šablone i… Tada posve slobodni, možda napokon budete sretni. A sretni ljudi ne trebaju lijekove, terapije, tarot, nacionalizam, ratove, društvene mreže i bezobrazne komentare… I ode jedna velika industrija i mašinerija niz padinu, a tada, zamislite, više vam ne može stajati na putu. Zajedno s vama.
“A zašto?” je onaj neobjašnjivi dio na samom početku. Svi znamo da postoji, osjećamo tu materiju, ali nemamo stvarni dokaz da igramo sami protiv sebe. Međutim da, igramo i kladimo se protiv sebe sve dok svoje potrebe i vlastita pravila ne stavimo na prvo mjesto. Ili, da to barem čine drugi, možda bismo ih krenuli oponašati i tko zna, svijet bi bio mnogo ljepše mjesto. Drugi, nažalost, uglavnom stavljaju svoju kakicu na prvo mjesto i to nazivaju teorijom moralne vertikale. A kad se naše kakice izmiješaju, onda nam sva ta kolektivna kakica stoji na putu. A taj je put naš, koliko i njihov jer svi smo u konačnici ipak povezani.
Cijelo si vrijeme stojimo na putu: navikama, kukavičlukom, fejkanjem, glumom, zlobom. Mnogi od nas zapravo više i nisu prisutni u životu koji glume, ali ga i dalje odrađuju jer tako zapravo sabotiraju nešto realnije i autentičnije, no taj put iziskuje izlazak iz zone komfora.
Što ste odabrali danas? Što ćete birati sutra? Tko nije izabrao vas? Da li je … bitno?
Napisala: Marija Franolić
Foto: StockCake
