Najvažniji odnos u vašem životu je odnos sa sadašnjim trenutkom, bolje rečeno – s oblikom koji sadašnji trenutak preuzima, dakle s onim što jest i što se događa. Ako je vaš odnos sa sadašnjim trenutkom poremećen, taj će se poremećaj odražavati u svakom odnosu i svakoj situaciji u kojoj se nađete. Upravo svakog dana možete odlučiti kakvu vrstu odnosa želite imati sa sadašnjim trenutkom.
Naš um često ne može shvatiti kakvo mjesto ili svrhu naizgled slučajni događaji imaju u tkanju cjeline
U nekom trenutku svojega života većina ljudi postaje svjesna da ne postoji samo rađanje da ne postoji samo rađanje, rast, uspjeh, zdravlje, zadovoljstvo i pobjeda, nego također i gubitak, neuspjeh, bolest, starost, propadanje, bol i smrt. Te stvari uobičajeno nazivamo “dobrim” ili “lošim”, redom i neredom. Smisao ljudskog života najčešće se povezuje s onim što oni smatraju “dobrim”, ali dobro je neprestano u opasnosti od raspada, sloma i nereda, u opasnosti od besmislenosti i “lošeg”, kad sva objašnjenja postaju apsurdna i život više nema smisla. Prije ili poslije nered prodire u život svakog čovjeka, bez obzira na to koliko polica osiguranja imao. Može se pojaviti u obliku gubitka, nesreće, bolesti, nesposobnosti, starosti ili smrti. Međutim, prodor nereda u čovjekov život i posljedična propast mentalno definiranog smisla može otvoriti vrata koja vode u uzvišeniji poredak.
“Jer je mudrost ovog svijeta ludost pred Bogom”, kaže Biblija.
Što je mudrost ovog svijeta? Kretanje misli i smisao koji definiramo isključivo mišlju.
Razmišljanje izdvaja neku situaciju ili događaj i naziva je dobrom ili lošom, kao da postoji odvojeno od svega ostaloga. Zbog pretjeranog oslanjanja na razmišljanje, stvarnost postaje fragmentirana. Fragmentacija je privid, ali se doima posve stvarnom dok ste zarobljeni u njoj. Pa ipak, Svemir je nedjeljiva cjelina u kojoj je sve međusobno povezano i ništa ne postoji samo za sebe.
Dublja međusobna povezanost svih stvari i događaja podrazumijeva da su mentalne etikete “dobrog” i “lošeg” u konačnici prividne. Uvijek podrazumijevaju ograničen stav i stoga su istinite samo u relativnom i privremenom smislu. To ocrtava priču o mudracu koji je na lutiji osvojio skupocjeni automobil. Obitelj i prijatelji radovali su se zbog njega i došli da to zajedno proslave.
“Nije li to sjajno?”, rekli su. “Imaš sreće!”. Čovjek se osmjehnuo i odvratio: “Možda!”
Nekoliko tjedana uživao je vozeći automobil. Tada se jednog dana pijani vozač na raskrižju zaletio u njegov novi automobil i mudrac je završio u bolnici s brojnim ozljedama. Obitelj i prijatelji su ga posjetili i rekli: “Baš nisi imao sreće”. Mudrac se osmjehnuo i pomislio – Možda.
Tijekom boravka u bolnici, jedne je noći došlo do klizanja tla i njegova je kuća završila u moru. Prijatelji su ga posjetili sljedećeg dana i obavijestili o svemu. “Nije li prava sreća što si bio ovdje u bolnici?”
On im je ponovno odvratio – Možda.
“Možda” mudrog čovjeka pokazuje da je odbio prosuđivati ono što se događa. Umjesto da prosuđuje ono što se zbiva, on to prihvaća i tako svjesno usklađuje s višim poretkom. Svjestan je da um često ne može shvatiti kakvo mjesto ili svrhu naizgled slučajni događaji imaju u tkanju cjeline. No, slučajni događaji ne postoje, kao ni događaji ili stvari sami za sebe, izdvojeni od svega ostaloga. Atomi koji tvore vaše tijelo, nekoć su tvorili zvijezde, a uzroci i najsitnijeg dođađaja doslovno su beskrajni i na nerazumljiv način povezani sa cjelinom. Želite li pratiti uzork bilo kojeg događaja do samog izvora, morali biste se vratiti čitavim putem do početka stvaranja. Svemir nije kaotičan. I sama riječ “svemir” označava poredak. No, to nije poredak koji je ljudski um u stanju shvatiti, iako ponekad može dobiti uvid u njega.
Ne obazirite se na ono što se događa
Jiddu Krishnamurti, veliki indijski filozof i duhovni učitelj, gotovo neprekidno je više od pedeset godina podučavao i putovao čitavim svijetom pokušavajući riječima – koje su sadržaj – prenijeti ono što se nalazi s one druge strane riječi i one druge strane sadržaja.
Tijekom jednog predavanja iznenadio je slušatelje upitavši ih: “Želite li saznati moju tajnu?” Svi su pažljivo slušali, naročito oni koji su ga pratili više od dvadeset godina preko raznih predavanja i rukopisa. Napokon, nakon svih tih godina, učitelj će im dati ključ za razumijevanje. “Evo moje tajne”, progovorio je. “Nije mi važno što se događa.”
Nije objasnio te riječi. No, implikacije te jednostavne izjave su itekako dalekosežne.
Ako mi nije važno što se događa, što to podrazumijeva? Podrazumijeva da sam u duši usklađen s onime što se događa. Ono što se događa očito se odnosi na takvost ovoga trenutka, koja je uvijek već takva kakva jest. Odnosi se na sadržaj, na oblik koji uzima ovaj trenutak, jedini trenutak koji uopće postoji. Biti u skladu s onim što se događa znači ne odupirati se onome što se događa. Znači da tome što se događa ne dajem etiketu dobrog ili lošeg, nego puštam da se odvija. Znači li to više ništa ne možemo poduzeti kako bismo promijenili nešto u svom životu?
Posve suprotno, postići unutarnji sklad u sadašnjem trenutku jest djelovanje, činidba koja osnažuje inteligenciju samog Života.
Je li to baš tako?
Hakuin, majstor zena, živio je u jednom japanskom gradu. Ljudi su ga jako poštovali i mnogi su mu dolazili po duhovno učenje. Tada se dogodilo da je kći njegova prvog susjeda, tinejdžerica, ostala trudna. Kad su bijesni i strogi roditelji ispitivali o identitetu oca, konačno im je rekla da je to Hakuin, majstor zena. Obuzeti bijesom, roditelji su odjurili do Hakuina te mu, vičući i optužujući ga, rekli da je njihova kći priznala kako je on otac njezina djeteta. Njegov je odgovor glasio: “Je li to baš tako?”
Vijesti o skandalu proširile su se gradom i okolicom. Majstor je izgubio ugled. To ga nije zabrinulo. Nitko više nije dolazio k njemu. Nije mu smetalo. Kad se dijete rodilo, roditelji su ga odnijeli Hakuinu.
“Ti si otac, ti brini o njemu.” Majstor se s ljubavlju brinuo o djetetu. Godinu dana poslije majka je, kajući se, priznala da je pravi otac djeteta mladić koji je radio u mesnici. Duboko uznemireni roditelji otišli su Hakuinu da mu se ispričaju i zamole njegov oprost.
“Uistinu nam je žao. Došli smo po dijete. Naša je kći priznala da ti nisi otac.”
“Je li to baš tako?”, bile su jedine majstorove riječi dok im je predavao djetešce.
Majstor i na laž i na istinu, i na dobre i na loše vijesti, odgovara na posve isti način: “Je li to baš tako?” Dopušta obliku trenutka , bio on dobar ili loš, da bude takav kakav jest i stoga ne sudjeluje u ljudskoj drami. Za njega postoji samo ovaj trenutak, a taj je trenutak takav kakav jest. Događaji nisu nešto osobno. Majstor nije ničija žrtva. Tako je potpuno sjedinjen s onim što se događa da događaji nad njim nemaju više nikakvu moć. Samo ako se odupirete onome što se događa, prepušteni ste na milost i nemilost događaja, a svijet će vam određivati i sreću i nesreću.
Majstor se za dijete brinuo s ljubavlju. Loše se preobrazilo u dobro zahvaljujući njegovoj moći neopiranja. Budući da majstor uvijek odgovara na ono što sadašnji trenutak zahtijeva, prepustio je dijete kad je za to došlo vrijeme.
Ljubavni majstor nije žrtva ljubavnih okolnosti
Vratimo se sad na uvod.
Ako je vaš odnos sa sadašnjim trenutkom poremećen, razbijat ćete glavu zašto se nije javio, gdje je, vrlo lako postajete žrtvom ljubavnih okolnosti. Lako upadate u ralje raznih sadržaja koji tobože nude ishod i rješenje, ne shvaćajući kako su upravo svi odgovori u vama. Ljubavni majstor nikad nije žrtva, on je promatrač. Zar sumnjate u Boga? Bog nikad ne griješi.
Štoviše, to mogu biti bilo koje okolnosti. Meni se primjerice jučer dogodilo da sam otišla po paket u poštu i ondje sam saznala kako su izgubili paket. Ne zna se gdje je završio. Dio jutra bila sam posve pod dojmom okolnosti dok nisam osvijestila da se ponašam kao žrtva Hrvatske pošte i nečijeg propusta, plus: dopustila sam da to postane i moj problem. Odlazak u poštu obilježio mi je dan. Ipak… je li to baš tako?
Zar je moguće da sam svu svoju moć predala u ruke zagubljenom paketu? Kako mora da mi se zvijezde i čitava galaksija smiju… Umjesto da sam naoštrila i izbrusila moć sadašnjeg trenutka, posve sam se pogubila u banaloj frustraciji.
Jednom kad postignete određenu razinu svijesti u stanju ste odlučiti kakvu vrstu odnosa želite imati sa sadašnjim trenutkom. Želim li da mi sadašnji trenutak bude prijatelj ili neprijatelj? Sadašnji trenutak ne može se odvojiti od života, stoga zapravo odlučujete kakvu vrstu odnosa želite imati sa životom. Jednom kad odlučite da vam sadašnji trenutak bude prijatelj, na vama je da napravite prvi korak: budite prijatelj sadašnjem trenutku, dočekajte ga s dobrodošlicom bez obzira na to u kakvoj se maski pojavi, i uskoro ćete vidjeti rezultate. Život će se prijateljski odnositi prema vama. Jedna vaša odluka mijenja čitavu vašu stvarnost. No, tu jednu jedinu odluku morate uvijek donositi ispočetka, sve dok vam ne postane prirodno živjeti na taj način.
Kao i uvijek, sve je na vama i uvijek je do nas.
Inspiracija za pisanje ovog teksta pronađena je u knjizi Eckharta Tolle-a, Nova zemlja: osvješćivanje životne svrhe u izdanju VBZ-a Zagreb iz 2008. godine.
Pripremila i uredila: Marija Franolić
Photo: StockCake, osobni album
