Početak godine, a mi još uvijek vodimo ljubavnu bitku u strahu da je možda zauvijek gotovo? Kako uopće znati donijeti odluku, sud o onome što nas je snašlo? Možemo li znati kad je trenutak da prekinemo vezu, a kad treba istrčati iz odnosa glavom bez obzira? Jesmo li uopće u stanju procijeniti što nam je činiti?
Krenimo od samog početka. Ovaj naš život, naša inkarnacija, nije ništa drugo doli pozornica za dušu. Došli smo na planetu Zemlju po iskustva, spoznati našu svrhu i misiju, ostaviti trag ako je moguće, kreirati i stvarati. Mi smo duša u tijelu.
S mnogim dušama naprosto kliknemo tijekom ovog života, ali ako nemamo smisla za razriješiti sukob, konflikt, ako ne možemo premostiti prepreke možemo ih smatrati kokreatorima u nekom dijelu života, pomagačima koji su se zatekli na putu do našeg cilja. Također, vjerojatno ste iskusili kako to izgleda kad se trudite potaknuti odnos s drugom osobom, ali to se ne ostvaruje, niste kliknuli, nema povezanosti i kao da postoje ljudi s kojima vam je suđeno biti, ali postoji i skupina koji nikad neće postati dio vašeg života ma koliko se trudili. Usudila bih se reći, s onima s kojima kliknemo, osjetimo tu posebnu iskru, protok energije, inspiraciju – s njima imamo Ugovor.
Ugovor je dogovor, savez duša na koji pristaju i kojeg se naravski se sjećaju nakon ulaska u 3D realnost. I dalje držim da je to najjednostavnije i najtoplije objasnila Anita Moorjani u trenucima svoje kliničke smrti. “Tepih života”, rekla je. “Svaka je osoba bila nit na mojem tepihu života, osjećala sam bezuvjetnu ljubav, ali čak i riječ ljubav je nedovoljna – to je bila najveća i najdublja pažnja i briga. I
tada sam shvatila da ako moje fizičko tijelo prestane funkcionirati sve će i dalje biti savršeno na velikoj tapiseriji života jer nitko od nas ne umire zaista.”
Kod prekida je donekle lakše iz pozicije ako je bilo nesloge, nerazumijevanja, svađa i svađica. Jednostavno, odnos vas je počeo gušiti i ako malo vratite film unazad osjećali ste početak kraja. Najbliži su opažali kako ne funkcionirate i da vam ne ide, više se niste mogli obuzdavati i kontrolirati pred drugima, vaše privatne stvari postale su nekako javne. Još u proljeće niste bili sigurni da ćete zajedno dočekati ljeto. U konačnici, neki od vas možda su i jedva dočekali „da to sve prestane“.
Istek Ugovora je nešto što se vrlo teško prihvaća, ali ima univerzalne osobitosti i svi su prošli kroz taj proces, a da i nisu bili svjesni da se nalaze u žrvnju i centrifugi nakon koje nema nazad.
Ništa ne boli tako kao istek Ugovora. Ima mnogo slučajeva gdje mnogo lakše osoba preboli brak koji je trajao nekoliko desetljeća dok nakon prekida ljetne avanture ima osjećaj kako neće preživjeti bol uslijed rastanka.
Raskid, istek Ugovora teže se preboljeva jer dolazi iz vedra neba. Za raskid Ugovora je esencijalno da se dešava iz vedra neba, eventualno je bila kakva svađica dan ili noć ranije, ali to je rijedak slučaj. U pravilu se dešava u trenucima kada to najmanje očekujete te morate obaviti
„nešto veliko i značajno“ recimo odlazite na operaciju, pred porođajem ste, morate dati uspavati psa ili mačku – dakle istek Ugovora dešava se u trenucima kad ne samo da ne očekujete rastanak, nego se njime tehnički ni ne možete baviti. Može biti i da ste „upravo obavili nešto veliko i značajno“ – recimo rodili, kupili auto, kuću, završili fakultet ili – ovo je dosta često – bili na sprovodu majci, ocu, bliskoj
osobi. Usudila bih se zaključiti prema dosadašnjim uzorcima da se istek Ugovora dešava u trenucima kada apsolutno nemate kapaciteta baviti se njime, a upravo zato vas ionako dotučenu apsolutno dokrajči.
Prekid ima tu neku konotaciju gdje se do neke mjere možete baviti njime, raspravljate se i svađate, ali istek Ugovora dolazi naglo! Iz vedra neba, bez najave, tornado i apokalipsa.
Nadalje, kod isteka Ugovora užasno je važno da tu osobu ne prepoznajete, to kao da nije više ta osoba koju ste poznavali, preuzeta je. Nova je osobnost posve poništila osobu koju ste do jučer poznavali.
Značajno je i da ono što im se sviđalo na početku i što su isticali kao vašu najveću vrlinu – zgodnoću, ljupkost, umijeće kuhanja, kreiranja, smisao za glazbu, odgoj djece i slično, sada potiru, zaboravljaju, fasificiraju, imaju čak amneziju. Primjerice, neprekidno ste kuhali, ali usred isteka Ugovora predbacuju vam kako se ne sjećaju kad su jeli nešto kuhano? Vrlo je važno da osoba ima amneziju.
Kod svađe i prekida jasno, koncizno, savršeno se sjećate svih hitova i izvlačite ih satima kao da se natječete tko se kome i kad točno više zamjerio onoj drugoj strani… ali kod isteka Ugovora ne možete se ničeg sjetiti u svoju obranu jer ste u šoku i nevjerici, ovo je za vas nepoznata osoba i nepoznat teritorij, a samim time nalazite se usred traume.
Nadalje, uslijed svađe i prekida, svi vaši prijatelji i obitelj znaju vam pomoći i pronalaze riječi utjehe, dok god isteka Ugovora svi su pomalo u šoku radi načina i tajminga u kojem je sve eskaliralo.
Kod isteka Ugovora važno je da vaša vama poznata osoba pred vašim očima postaje netko drugi, doslovno drugi lik. Recimo neplivač postaje plivač, svejed vegan, nesportski tip sad neprekidno odlazi na najmanje tri sportske aktivnosti dnevno. Vrlo je važno da vi tu osobu više ne prepoznajete jer je došlo do radikalne promjene osobnosti.
Nakon prekida postoji uvijek ta jedna mala rupica kroz koju se možete nekako provući, dok je kod isteka Ugovora značajno da postoji jedan veliki rez, ponor, druga je strana nedodirljiva, nedostupna i nadasve posve neprepoznatljiva. Sve što set ikad bili i ikad im značili ili predstavljali, zaboravljeno je.
Budući da je život složen i ima toliko toga za učiti o nama samima, drugima, svijetu i božanskom, mi imamo Ugovore. Osoba s kojom imamo Ugovor nama je nezamjenjiva (neko vrijeme, to ovisi o nama samima) dok oni imaju neku vrstu amnezije i vrlo lako idu dalje. U prekidu je uobičajeno da obje strane pate, možda čak godinama, ali iz primjerice ponosa ili ega nitko ne namjerava popustiti. Vaš zajednički posao je dovršen, ali to je tek početak vašeg Puta. I to je nešto najdragocjenije što su vam dali. Nisu vas ostavili, nisu vas izdali, vaš je Ugovor istekao. Svi mi imamo mnogo srodnih duša koje igraju važnu ulogu u našem životu , nisu nam svi suđeni – samo smo se morali s njima susresti kako
bismo spoznali sebe i svoju svrhu i ostavili trag. Nakon isteka Ugovora, ako ga prepoznajete, odaberite put koji će vas osnažiti i inspirirati druge. Prestanite se osjećati zarobljeno već danas,slobodni ste, vaš je Ugovor istekao. Nitko se u našem životu ne nalazi slučajno, ali neki su odnosi dramatičniji i važniji od drugih. Izađite iz zone u kojoj nastojite kontrolirati događaj koji je posve izvan kontrole. Možda vam je ova tema teško pala, ali ovo su napokon prve dobre vijesti ako prolazite kroz prekid, a nije prekid, već se radi o isteku Ugovora.
Vezu koja vam više ne služi trebala bi biti jednostavna za prekinuti. Muškarac koji ne namjerava promijenti svoj život definitivno neće promijeniti vaš, barem ne nabolje. To je sjajan razlog za krenuti dalje.
Ako se nalazite u ljubavnom začaranom krugu, neprekidno u limbu između ostavljanja i vraćanja, razmotrite postoji li neki “viši razlog” poput strasti, misije, obrazovanja, potomstva? Svi naši odnosi su odnosi između nas i Stvoritelja. Tenzije su ono što mislite da morate popraviti, izgladiti. Nemirne veze drže vas u osjećaju kako stalno na nečemu morate raditi jer svako toliko nešto iskrsne. Opuštena veza je jedini odnos u kojem zaista možete biti ono što istinski jeste. Zamislite da imate poseban Ugovor s biljkom koju držite u stanu. Biljku neprekidno tresete, bacate kroz prozor, svađate se s njom. Zauzvrat, biljka vam svako toliko prouzroči neku alergiju i nikad vam ne ostane dužna. Iako se biljka i vi “užasno puno volite” vaš je odnos sulud. Mislite li da su ove okolnosti koje smo upravo izmaštali zdrave za vas?
Ljudi koji nas čine nesretnima, nisu dobri za nas. Negdje između običnih veza i onih kozmičkih nuklearnih, treba jednostavno izabrati ljubav prema sebi. Možda biljka i nije naš đir. Možda se trebamo riješiti biljke i nabaviti hrčka.
