Dopustite svemu da dođe. Ljubav naših kućnih ljubimaca bitna je i prekrasna, ali…
Nedavno sam suočena sa tranzicijom kućnog ljubimca, odanog i dobrog kao kruh. Radi se o mojem psu, ptičaru Borici.
Ta je kujica u moj život ušla prije gotovo dva desetljeća, ravno s otoka Ugljana jedne je večeri stigla trajektom u Zadar gdje sam je ujedno i preuzela. Nikad ju nisam morala vezati ili se brinuti da će se izgubiti, stoga dobro kaže stara indijanska – Pas Kojeg Moraš Vezati Nije Tvoj Pas.
Mršavi, vitki, vretenasti ptičar Borica pratio me još kao neudanu djevojku, polizao je komad svadbene torte iako nije smio (nije nam smetalo, dapače bilo je urnebesno smiješno) te se selio iz jedne lokacije u drugu sve dok se nisam skrasila sama sa sobom kao razvedena žena usred Zagreba. Zanimljivo, taj pas nikad nije osobito vjerovao mojem bivšem suprugu, a ovaj je pak nije podnosio. Odlazila bi u šetnju s njim dok bih ja nešto kuhala ili spremala, ali čim bi nanjušila priliku, otrčala bi nazad meni makar trčala ulicama i putevima i po nekoliko kilometara.
Ono što je važno za ovu priču jest da sam Boricu oslovljavala s Borki, Borkica, Boris te će u tekstu biti malo muško, malo žensko. Psima to jednostavno nije važno.
U trenutku kada mi je to bilo najpotrebnije, na WhatsApp dolazi poveznica Davida Ghiyama. Kad naš kućni ljubimac ugine, znači da je njegova misija u vezi nas završena.
https://youtube.com/shorts/0zh6CxMvGn8?feature=shared
David Ghiyam smatra kako su naši kućni ljubimci, bilo da se radi o psu, mački ili pak nekom drugom biću, ušli u naš život kako bi nam pružili potporu, podršku, vodstvo i smjeravali nas kud moramo ići. Ovaj dio posve rezonira sa mnom jer adresa na kojoj se godinama nalazim ne bi bila izvediva da mi pas nije mogao biti cimer i suputnik. A upravo ova lokacija omogućila mi je ekspanziju koja drugdje vjerojatno ne bi bila niti približno moguća.
Zatim, Ghiyam objašnjava kako nam je upravo taj kućni ljubimac čija nas je duša napustila, bio zadužen da otvorimo svoje srce na način koji ćemo prakticirati i s budućim partnerom. Životinja je na određenom nivou komunicirala s našom dušom, a ušli su u naš život kako bi nešto podijelili s nama. Njihova smrt jednostavno znači kako je njihov posao gotov. Neovisno o našoj boli, otpuštanjem njihove duše, mi im dopuštamo da iznova uđu u naš život – ovog puta u nekom drugom obliku.
Ovog trenutka imamo prijatelja i anđela čuvara na nebu. Neka to bude sasvim dovoljno spiritualno, ali i fizički.
Slobodno se možemo obratiti Stvoritelju uz molitvu i poruku da prihvaćamo smrt našeg ljubimca te shvaćamo da imaju još inkarnacija i misija: U nekom trenutku, opet ćemo biti ujedinjeni.
Kako gledati na gubitak koji nas je općenito zadesio?
Često na gubitak posla, partnera ili bilo kojeg izazova gledamo kao na kaznu. Ne možemo, a da se ne upitamo – U čemu sam pogriješio? Što sam krivo napravila?
Svi bolni trenuci su zapravo ono što je naša duša priželjkivala u trenutku nastanka kako bismo radili na tome da budemo izvrsni. Naši su izazovi, kaže Ghiyam, put prema čudima koja naša duša priželjkuje, također od samog početka početaka. To je – bio uvjet. Izazovi i bol na koje nailazimo, su uvjet kako bismo doživjeli transformaciju i ekspanziju.
Bol je produktivna. Stari “ja” umire kako bi nastao jedan novi “ja” koji će pobijediti i ovaj izazov. Jer… takav je uvjet.
Ako se sve raspada ili se raspada, to znači da ste sad u poziciji izgraditi novo uz dekonstrukciju vaše ranije verzije sebe. Vrijeme je da stari “ja” nestane. Upravo u ovom trenutku 99% ljudi odustane jer su uvjereni kako je kaos koji ih je zatekao dokaz kako su njihove molitve posve promašene te ništa neće uspjeti. Ali, u suštini, sve je to zapravo bio uvjet kako bismo napredovali.
https://youtube.com/shorts/ksXMKgVGucU?feature=shared
Razočaranje nije nešto nužno negativno. Ono predstavlja prijelaz, korak u našem razvoju, učenje. Svaki korak koji me nečemu naučio jest da iznova popravljam ideje, ali ne odustajem od konačne namjere. Dokle god živimo suočavat ćemo se s raznim problemima. Jednima će ti izazovi predstavljati muku i nevolju, a drugi će upravo u tom iskustvu prepoznati mudrost i mogućnost za razvoj.
Analizirajte sebe, budite promatrač svojeg unutrašnjeg svijeta. Dopustiti svemu da dođe.
Napisala i pripremila: Marija Franolić
Photo: StockCake
