Muškarci s alibijem – Ružičasti Blizanci

Koliko nam to god bilo mrsko za prihvatiti, privlačimo partnere na onoj razini koja se upravo otključala za nas, a ondje se nalazi još manje željena lekcija ove školice koju nazivamo životom. Nekad mi se čini kako je život satkan od dva moguća scenarija – ili nam je fenomenalno, brutalno dobro, ili smo u nezgodnom položaju. Loši dečki nemaju alibi, oni su nam za sve krivi. Samim time, ovaj o kojem je tema može biti izvrsna škola kako biste provjerili gdje se nalazite s razinom samopoštovanja, koliko ste sebi važni i može li se vama lako manipulirati?

Kad sam kao klinka vrištala i cupkala na “Zašto praviš slona od mene” legendarnog Dine Dvornika, nisam niti sanjala da ću o tome slušati po cijele dane. Preciznije, bavit ću se ženama koje su, nogometnim rječnikom rečeno, ispale glupe.

Kako boli kad ispadneš glupa, zar ne?

Slon je cijelo vrijeme poput ružičaste žirafe stajao u dnevnoj sobi, ali jednostavno nas je bilo strah adresirati problem ili uopće priznati sebi kako smo opazile da nešto ipak nije u redu.

Najsloženiji apsekt međuljudskog funkcioniranja čine partnerski odnosi jer je čovjekova prirodna potreba da voli i osjeća se voljenim. Ne postoji univerzalna definicija partnerskih odnosa – primjerice kao što je definicija nevjere ono što dvoje ljudi iskomunicira da doživljavaju kao nevjeru – ali možemo se složiti da je partnerski odnos onaj u kojem dva bića osjećaju nešto posebno. Ovaj “dva bića” dio je namjerno boldan jer će nam trebati nešto kasnije kao motiv.

Kad dva bića osjećaju nešto posebno, onda ta dva bića imaju više od prijateljskog, ljubavnog i seksualnog odnosa. Međuovosni su i intimni. Stvara se princip ogledala, jedno zrcali ono drugo. Slika, koju u sebi nosimo o partneru, njegovim riječima i postupcima djeluju na nas, na naše emocije, postupke i odluke, a zakon ogledala kaže – također, i naša slika i prisutnost djeluju na našeg partnera. Sad su i njegove emocije, postupci i odluke odraz naših.

Nema druge, kad se nalazimo u ovom spektru veze i odnosa, taj se odnos i ta se veza dodatno moraju učvrstiti.

No, što ako to i nije doista tako?

Kanadski sociolog John Alan Lee osamdesetih godina koncipirao je šest stilova ljubavi na temelju socioloških i kulturoloških istraživanja. Koncept njegovih stilova ljubavi temelji se na podjeli nastaloj pod utjecajem različitih shvaćanja ljubavi kroz povijest. Lee ističe individualne razlike u shvaćanju ljubavi, naglašava da ne postoji jedinstveni koncept ljubavi, već ljudi vole različito te razmatra ideje da su partnerski odnosi većinom proizvod povijesnog vremena u kojem živimo. U svome istraživanju koncipirao je šest stilova ljubavi koji se međusobno razlikuju i za koje postoje određene karakteristike. Danas bi Lee imao mnogo više posla ako uzmemo u obzir što je Internet donio na ljubavnu scenu, ali nema veze, idemo ispoštovati njegov doprinos.

Šest stilova ljubavi. Jesmo li se upoznali ikada do sad?

Prvi stil ljubavi je eros koji predstavlja strastvenu ljubav, a za njega je karakteristična otvorenost prema partneru, uživanje u intimnosti, visoko samopoštovanje i vrednovanje ljubavi. Drugi stil je manija, a predstavlja opsesivnu ljubav. Za maniju je karakteristična izražena ljubomora, patnja, impulzivno ponašanje, posesivnost te čest izbor neodgovarajućeg partnera.

Ljubav kao igra predstavljena je ludus stilom koji karakterizira nespremnost posvećivanja vezi, partneri se ne zaljubljuju te takav stil kontrolira osjećaje i zadovoljstvo u vezi. Prijateljska ljubav vidljiva je u storge stilu, a manifestira se kroz zajedničke aktivnosti, obiteljski život, slabo izražavanje emocija, stidljivost u seksualnim odnosima i ljubavi koja je slična prijateljstvu. Za razliku od nje, nesebična ljubav vidljiva je u agape stilu, a za njega je tipična prijateljska odanost i otvorenost, predanost, strpljenje te u visokoj mjeri zastupljeni altruistični osjećaji. Posljednji je stil ljubavi pragma, odnosno pragmatična ljubav u kojoj do izražaja dolazi pragmatičan pogled na vezu, kompatibilnost, uzajamno poštovanje, izbjegavanje snažnih emocija te biranje partnera na temelju biografskih karakteristika (obrazovanje, posao, materijalni status…). Svaki od stilova moguće je pronaći u međusobnim kombinacijama, a cijeli Leejev koncept poslužio je kao polazišna točka za mnoga psihološka istraživanja.

Možda ćete se složiti, ali ako vas je netko “volio u agape stilu” … Možda vam se baš i nije svidio? Nekako, nije to bilo to. U slučaju da ste iskusili “ljubavnu maniju”, u početku vam je imponiralo a kasnije baš i ne. Eros ljubavnik, složio se s time Lee ili ne, u pravilu ima kvaku: boju kože, nacionalnost, razliku u godinama i sve one slatke prepreke koje Svemir postavi pred nas kako bismo vidjeli od čega smo sazidani, od čega je uostalom i sazidan naš partner.

Osam načina voljenja… A osmi je – nema ljubavi?

Za razliku od Leeja, Robert Sternberg također osamdesetih godina predlaže drugačiji pristup shvaćanju ljubavi. Smatra da je ljubav složeni pojam koji se sastoji od tri sastavnice koje čine tako trokut pa svoju teoriju naziva triangularna teorija ljubavi. Sastavnice koje čine tu teoriju su strast, intimnost i odanost ili privrženost, a različiti odnosi među njima određuju razlike u vrstama ljubavi. Strast je nagon koji potiče sviđanje, tjelesnu privlačnost i seksualne odnose. Intimnost se očituje u uspostavljanju prisnih i osjećajno povezanih odnosa među partnerima, a odanost ili privrženost odnosi se na odluku da se održavaju intimni odnosi.

Autor uz spomenute tri osnovne sastavnice predlaže i njihovo kombiniranje na temelju čega izvodi tipologiju načina voljenja. Kombiniranjem različitih sastavnica Sternberg dobiva osam načina voljenja i to: sviđanje, zaslijepljenost, prazna ljubav, romantična ljubav, prijateljska ljubav, zaluđenost, prava ljubav i nema ljubavi.

Sviđanje kao način voljenja postoji među prijateljima, koji mogu biti vrlo intimni, ali među njima nema ni strasti ni privrženosti. U zaslijepljenosti kao načinu voljenja glavnu ulogu imaju strast, posesivnost i zaljubljenost u idealiziranu osobu koja ne odgovara osobinama drugog partnera. Ljubav postoji samo dok se ne ostvari, a kada se ostvari nastupa hlađenje, povlačenje, pa i prekid veze.

Kada su partneri godinama zajedno, a u njihovu odnosu nedostaje strasti i intimnosti, već je prisutna samo privrženost ili međusobna odanost, za Sternberga to predstavlja emocionalnu prazninu ili praznu ljubav. Odnosi među partnerima koji su kombinacija strasti, sviđanja i tjelesne privlačnosti bez odanosti i privrženosti čine romantičnu ljubav. Prijateljsku ljubav čini kombinacija intimnosti i odanosti u kojoj je iščezla strast, a česta je kod romantičnih odnosa koji su pretrpjeli različite krize. Zaluđenost kao način voljenja karakterizira mješavina snažne strasti i velike odanosti, ali bez intimnosti. Prava ljubav, prema Sternbergu, očituje se u prisutnosti triju sastavnica – strasti, intimnosti i odanosti. Takvoj ljubavi svi teže, no njezin ostvaraj je težak, jer ovisi o mnogim čimbenicima, osobinama obaju partnera i uvjetima u kojima žive. Ako, pak, u odnosima nije prisutna nijedna sastavnica, među partnerima nema ljubavi te su oni svedeni na ravnodušne poznanike.

Ukratko, Sternberg prilično cijeni privrženost. Već nekoliko godina, ja to nazivam savezom. Ako ne postoji savez između dvoje ljude, ti ljudi nemaju ništa.

“On ima malo mana, ali su velike”

… nedavno sam čula od jedne svoje klijentice i naravno da sam prasnula u smijeh. Pa, što onda radiš s njim?

S druge strane, sve priče koje čujem na dnevnoj bazi pomažu mi da stvorim uzorak, a on se mijenja i raste iz dana u dan. Tako sam nedavno spoznala da skoro svaka žena duboko vjeruje kako ima posla s narcisom što je posve pogrešno. Čovjek ne spusti dasku od WC školjke i odmah bude proglašen narcisom. Ili, ne ostavi vam dovoljno tople vode, vidi ga narcis. Pojede zadnju palačinku, mučki manipulator. Moje dame, to baš i nije tako.

Narcis ima točno tri zadatka. Prvi je da vas izolira. Znači, živite u nekoj vukojebini ili se vas život svodi na elementarne zakone kao da živite u vukojebini. Izolira vas od društva, prijatelja, obitelji. Zlatni kavez, ali realno nikad to nije uistinu kavez od zlata. Zašto? Zato jer je drugi zadatak narcisa da vas materijalno, financijski opustoši te učini financijski ovisnom. Postoji i druga krajnost, radite 24/7, ali i dalje nemate ništa od toga. Treći korak je da pronađe nekog novog, više niste zanimljivi.

Dakle, ova tema nije o narcisima ili pak emocionalno nedostupnim partnerima ili, ne daj Bože, nejavljačima i povratnicima. Ove je godine nastao jedan sasvim novi uzorak, a to je muškarac s alibijem.

Tko bi uopće bio muškarac s alibijem? To nije nekakav drkadžija s Intereneta, random hotač iz hotačke ekipe, nego pristojan, donekle normalan muškarac koji iza sebe ima vezu, suživot, brak… Recimo da čak i nije problem ako i jest u braku – ljudi se danas jednostavno razvode kada dođu do zida, nije to više nikakvo svjetsko čudo. U pravilu, muškarac s alibijem je zaposlen, u usponu ili je već profesionalno realiziran. Taj muškarac u pravilu nije projekt, ne morate ga potapšati kako bi se podrignuo, on već sve zna. Nije nemoguće i da je samohrani otac ili udovac.

Ono što morate zapamtiti jest – muškarac s alibijem isprva se čini kao veza u koju samo što nismo ušli. Doslovno možemo dodirnuti potencijal koji osjećamo. Potpuno nespremne, u nekom trenutku tresnemo glavom u pod. On ne želi ništa. Ali, nije sad da on je rekao tako, jer on nije znate – takav. On je skroz okej muškarac, on je dobar dečko, on je good guy. On samo… ima razlog zašto ne može od toga što imamo verbalizirati javnu vezu, on ima… alibi. On, jer naravno sve je o njemu dok se mi smanjujemo, ne može jer je u braku, bio je u braku, zna što je brak, ostao je udovac, ne želi vezu na daljinu, želi vezu na daljinu, ima ogroman porezni dug pa dok to ne riješi, ima previše kredita, mora srediti papire, mora čuvati baku.

Muškarac s alibijem nije nejasan. On točno zna “zašto sad ne može” ili “zašto sad nije spreman”. U slučaju da shvaćamo njegov alibi, vrlo se lako može dogoditi da odlučimo još malo pričekati naš trenutak i njegovu veliku spoznaju kako smo mi “ona prava”, a samim time naša ljubav nuklearna – i tada fino upadamo u “go with the flow” čime smo zakucale svoju šansu da iz te ladice budemo premještene u neku drugu. Go with the flow i muškarac s alibijem idu ruku pod ruku jer on nije klasični tajmvejster i on ima razlog. On, on, on. Sve je o njemu!

Zašto nas toliko boli?

Iz istog razloga radi kojeg inzistiramo da dobijemo nekakav closure: dale smo previše. Očekivale smo previše i sad mislimo da nam taj čovjek nešto duguje, nekakvo objašnjenje ili nemamo odgovore na sve svoje upitnike. Ništa od toga, realno, njega se i ne tiče.

Nitko nam ništa ne duguje i sve je to proizvod naših nerealnih očekivanja i zanemarivanja slona u dnevnom boravku. Dale smo više, dobile manje. On je uzeo točno onoliko koliko je trebao, a mi smo mislile da će drugi put doći red na nas, mi ćemo tada dobiti onoliko koliko trebamo, ali kad je muškarac s alibijem u pitanju – to se realno nikad i ne desi, ali na jedan vrlo fin, korektan način. I ne možeš mu ništa.

I sad se možemo slobodno porezati na početak, a ondje lijepo piše – “Kad dva bića osjećaju nešto posebno, onda ta dva bića imaju više od prijateljskog, ljubavnog i seksualnog odnosa. Međuovosni su i intimni. Stvara se princip ogledala, jedno zrcali ono drugo. Slika, koju u sebi nosimo o partneru, njegovim riječima i postupcima djeluju na nas, na naše emocije, postupke i odluke, a zakon ogledala kaže – također, i naša slika i prisutnost djeluju na našeg partnera. Sad su i njegove emocije, postupci i odluke odraz naših. “

Vas dvoje, realno, nemate ono nešto posebno. Želim reći, muškarac a alibijem je u sasvim drugom scenariju, on tek “mora vidjeti kako stojite”. On još ne zna.

Nadalje, vaša prisutnost i slika evidentno ne djeluju na njega te se ne osjeća dužnim uključiti vas u svoje odluke. Između vas dvoje nema saveza. Ako je sve zrcalo, njegovo je ogledalo razbijeno. Za vas.

Kako dodati “s vama” na sve ono što izjavi muškarac a alibijem?

Svaki muškarac ima dominantnu ženku koja mu se može posrati na glavu, a on će preko toga prijeći jer je voli, želi, treba. Naravno da nam stegne srce kad shvatimo da nismo ta. Možda jesmo tamo nekom luzeru, ali ne njemu, a njega želimo.

Dodavanje “s vama” odnosno “s tobom” ili pak “sa mnom” je nešto sa čime trebate čim prije započeti nakon što popijete košaricu od muškarca s alibijem. “Nisam spreman na vezu” – s tobom. Što god da vam muškarac s alibijem pokušava objasniti, morate čim prije u sebi dodati nešto od navedenog kako biste odnijeli svoje zrcalo negdje drugdje, dok ga nije razbio do kraja.

Ljubavni poraz boli, jasno. Neće vam biti lako, ali neće postati lakše ako predugo ostanete. Kao što znamo, tko nudi – gubi, tako da ne smijete ponuditi ništa, a vaše se srce vidi iz aviona na švedskom stolu, točno ondje pored one ružičaste žirafe.

Kako muškarac s alibijem ne bi postao povratnik ili prijatelj s povlasticama, bitno je okončati odnos na starinski način. Sjećate se kako smo nekad završavali svoje veze? Nije bilo društvenih mreža, aplikacija, mailova. Rastaneš se na ulici i više se nikada ne sretnete. Muškarac koji se iznova spaja na vašu bateriju, na vašu energiju, a sve bez ikakve obaveze – nikada vas neće shvatiti ozbiljno. Ako dosad nije cijenio vaše vrijeme, poruke, energiju… ne trebaju još toga da bi spoznali žele li vas ili ne. Potreban je rez. Morate spaliti mostove za sobom tako da se itekako mora potruditi ako vas želi opet pridobiti. Da ste odmah na početku znali kako se radi o muškarcu s alibijem, vi biste drugačije, logično, a sad kako biste postignuli nešto morate iznova u proces. Naravno, ako niste u međuvremenu izgubili interes.

Može li muškarac s alibijem postati naš Happy End?

Ništa nije uklesano u kamen, stoga ništa nije nemoguće osim drvene peći, a i ona je moguća. Muškarac a alibijem u pravilu je emocionalno dostupan, što je svakako plus. U pravilu je netko tko je bio u dužim javnim vezama, suživotu, braku, brakovima. To što ima alibi, testirat će naše ljudske karakteristike. Naše okidače, nestrpljenje, neprihvaćanje realnog stanja, ego.

On ipak ne osjeća nešto posebno.

Jesmo li pod prekidom ili pauzom, nekad je teško procijeniti ako je u naš život ušao muškarac s alibijem. Ono što čini finu nijansu spoznaje jest – narušeno povjerenje. Pod prekidom tehnički i ne možemo biti, jer nismo u vezi. Pauza je svakako prisutna, jer netko mora podvući crtu. Ali, kako će na kraju ispasti, ovisi o tome što se odvijalo u međuvremenu: kako su provodili vrijeme, jesu li izlazili s drugima, jesu li makar lajkom pokušali biti prisutni (u slučaju da se niste razišli na starinski način, što definitivno preporučujem) ili su posve nestali s horizonta?

Svaka vijest o tome kako su viđeni u gradu s nekom drugom može se odraziti na kvalitetu vašeg ogledala. Ono je sad izgrebano, makar jednom crtom. Možda su i pokušali biti s nekim u vezi, ali definitivno ako nisu pokušali biti u vezi s vama, vaše ogledalo sad mora da je uvelike oštećeno. Sad se nalazite u nezgodnom položaju, što vam neće biti jedini put, ako je u pitanju dobar dečko, dečko s alibijem. Loši dečki nemaju alibi, oni su nam za sve krivi. Samim time, ovaj o kojem je tema može biti izvrsna škola kako biste provjerili gdje se nalazite s razinom samopoštovanja i granicama općenito.

Može li muškarac s alibijem postati naš dečko, momak, zaručnik, muž uvelike zavisi o vašem karakteru. Svakako javite kako ste prošli, uzorka nikad dosta.