Inspiraciju za današnju temu pronašla sam u jednoj sjajnoj knjizi, ‘Tamna noć duše’, čiji je autor Thomas Moore, psihoterapeut nevjerojatnog uvida. Moore se ne boji naših trauma. On smatra da psihoterapija ne bi trebala služiti tome da na silu navučemo lažni osmijeh, već da naučimo hodati kroz vlastiti mrak. Kako bi nam to približio, on se oslanja na prastari mit, na kolektivno nesvjesno, i uvodi nas u energiju drevne grčke božice Hekate.
Iako je Hekata tisućljećima prisutna u mitologiji kao božica tame, magije i raskrižja, Moore ju u svojoj knjizi savršeno koristi kao psihološki ključ. Ona nas uči da kada nam se sruši cijeli svijet i kada se nađemo u potpunom mraku – nije nam potrebno lažno svjetlo. Potrebna nam je Hekatina mudrost i ‘noćni vid sove’ da naučimo preživjeti u tom podzemlju dok iz njega ne izađemo snažniji.
Thomas Moore je Amerikanac, rođen u Detroitu u Michiganu. Trenutno je u srednjim osamdesetim godinama (rođen je 1940. godine) i još uvijek je vrlo aktivan. Čak mu je na njegovoj službenoj stranici najavljena i nova knjiga za ovu 2026. godinu, u kojoj se bavi Henryjem Davidom Thoreauom.
Njegov životopis je zapravo nevjerojatno zanimljiv i savršeno objašnjava zašto piše s takvom dubinom: on je u mladosti čak 13 godina živio kao katolički redovnik, bavio se glazbom, a kasnije je doktorirao religijske studije i postao psihoterapeut. Radio je jako blisko s Jamesom Hillmanom (kojeg spominje u knjizi) i izgradio karijeru spajajući Jungovu dubinsku psihologiju, mitologiju i duhovnost.
Kako se čita?
Prije nego što zaronimo u samu srž ovog teksta, imam za vas jednu malu, praktičnu napomenu. S obzirom na to da mnogi ovu temu istražuju preko stranih videa i Pinteresta, često vidim da je u komentarima nazivate ‘Hekate’. Englesko govorno područje koristi oblik Hecate (koji često izgovaraju “Hekati”), no mi ju potpuno asimiliramo u naš jezik. U našem jeziku ona je jednostavno – Hekata. Čita se točno onako kako se piše, a kroz padeže ju mijenjamo kao i svako drugo žensko ime – bez Hekate, pričamo o Hekati, zazivamo Hekatu.
Ime se u našem jeziku ponaša kao svako žensko ime koje završava na -a (poput Marija). Dakle:
-
Nominativ: Hekata (Tko je to? Hekata.)
-
Genitiv: Hekate (Nema Hekate.)
-
Dativ/Lokativ: Hekati (Prilazim Hekati. Pričamo o Hekati.)
-
Akuzativ: Hekatu (Vidim Hekatu.)
Eto, sada kada smo riješili taj mali tehnički detalj, idemo u pravu dubinu!
Pinterest, Reddit, Instagram i TikTok oltari naspram Thomasa Moorea (Što zapravo znače ti alati?)
Nemalo sam se iznenadila kada sam krenula proučavati ovu temu kroz Hekatu i Tamnu noć duše koliko ne samo žena, nego i muškaraca ima svoje male oltare, izrađene i osmišljene u čast nekoj božici, poput Hekate ili Afrodite. Kako Thomas Moore spominje ključ, bič… logično je upitati se da li je to ono što je opisivao, da li je “na to mislio”?
Ono što vidimo na Pinterestu, Instagramu, TikToku su wiccanski i neopoganski fizički oltari. Ljudi ondje stavljaju prave, starinske ključeve, crna zrcala (tzv. scrying mirrors za divinaciju i suočavanje sa sjenom), češnjak, mjesečev kamen i tamne svijeće.
Međutim, kada Thomas Moore spominje te alate, on ne misli na fizičke predmete s Pinteresta, nego gađa ravno u dušu. On na to gleda kroz dubinsku, jungovsku psihologiju. Ti alati su psihološki mehanizmi preživljavanja kada se nađeš u “tamnoj noći duše” (depresiji, prekidu, gubitku, slomu identiteta):
-
Ključ: To nije komad metala. To je tvoja sposobnost da svjesno otključaš svoja najmračnija stanja, uđeš u njih, istražiš svoju bol, ali – i to je ključno! – da posjeduješ sposobnost da ta ista vrata zaključaš i izađeš natrag u normalan život. Bez tog ključa, tamna noć postaje psihoza ili teška klinička depresija iz koje nema izlaza. Ključ ti daje kontrolu nad vlastitim podzemljem.
-
Bič: Ovo je čista metafora za bol koja je potrebna da bi se stari ego slomio. Moore spominje alkemijsko “umrtvljenje” (mortifikaciju). Da bi iz tebe izrasla nova i pametnija žena, ona stara, naivna verzija mora umrijeti. Taj proces razdvajanja od starog identiteta brutalno boli – duša se osjeća kao da je išibana i pretučena, ali taj “bič” te zapravo budi iz iluzija.
Krenete li se baviti bojama oltara, a najčešće ćete odmah ugledati rezultate poput Afrodite ili Hekate, to su dva potpuno različita spektra. Afrodita vlada ružičastom, pastelnim nijansama morske pjene, bijelom i onom jarko crvenom bojom ljubavi i strasti. To je lagana, lepršava, zavodnička energija. Hekata je čisti kontrast. Njezine su boje opsidijan crna, tamno srebrna (boja noćnog mjeseca), duboka, mistična ljubičasta i boja zgrušane krvi. Ona je vladarica raskrižja, sjena i transformacije. Zato te njezine mračne boje ne predstavljaju zlo, nego utrobu, podzemlje, tišinu i mjesto iz kojeg se sve ponovno rađa.
Tamna noć duše
Tijekom tamne noći duše ne morate se odreći svoje inteligencije, ali možda ćete morati promijeniti poimanje onoga što znači biti mudar u vođenju vlastitog života. Možda ćete biti primorani usvojiti drugu vrstu znanja, vrstu koja je prilagođenija tmini i koja se ne kosi s njome. Nikola Kuzanski, teolog iz 15. stoljeća, izjavio je kako vam je potreban noćni vid sove.
U vašoj vam je tamnoj noći potrebna posebna vrsta vizije jer uobičajeni načini razmišljanja možda neće biti učinkoviti. Možda ćete postati mračnija osoba, mijenjajući se u skladu s raspoloženjem koje vas je obuzelo. Dar vida u emocionalnoj tami poseban je talent koji može na površinu izvući resurse za koje niste ni znali da ih posjedujete. Možda ćete dopustiti svojoj ljutnji da izbije u prvi plan, a tuzi da oboji vaš način života. U uobičajenim ste okolnostima možda posve racionalna osoba, ali sada ćete se možda početi više oslanjati na svoju intuiciju i svoje vidovnjačke sposobnosti.
Grci i Rimljani obožavali su božicu tmine, Hekatu, koja je mogla vidjeti u tami i koja predstavlja savršenu učiteljicu za vrijeme provedeno u mraku. Nije dobro poznata i prilično je tajanstvena, ali riječ je o snažnom liku koji nas može poučiti tajnovitim iskustvima koja istražujemo. Dopustimo joj da nam pokaže što znači učiniti tamu svojim domom – kakvi su nam alati potrebni, kako trebamo razmišljati i na koji način trebamo postojati.
Tamni anđeo
Jedan od glavnih starogrčkih mitova, onaj o Perzefoni, priča priču o djevojci koja uživa u ljepoti prirode, berući prekrasno, opojno cvijeće, kada naiđe Gospodar podzemlja pa je odvede sa sobom u svoje duboko i hladno kraljevstvo. Ona postane njegova nevjesta i kraljica tame. Njezinu majku, Demetru, gospodaricu zemaljskog izobilja, njezin nestanak zabrine i prouzroči joj patnje. Samo joj božica noći, Hekata, čuvši djevojčine vriske i metež onoga što se zbilo, može reći što se dogodilo. Potom se majka upušta u vlastite pustolovine dok očajnički traga za svojom kćeri. Naposljetku Hermes, vodič duša, dovede djevojku natrag iz Hada. Međutim, Gospodar podzemlja lukav je i prepreden. Uspije krišom djevojci podmetnuti sjeme nara, koje ima čarobno djelovanje. Djevojka će moći dvije trećine godine provesti sa svojom majkom u vanjskom svijetu izobilja, ali jednu trećinu godine vraćat će se svojoj ulozi kraljice podzemlja.
Hekata utjelovljuje i ljepotu i užase noći. Bila je zaštitnica vidovnjaka i gatara. Njezino raspoloženje i atmosfera ono su što osjetite kada tijekom mračne noći ugledate golemi žuti mjesec. Njezino je mjesto u mračnim zakutcima – u uličicama, kutovima, prostorijama bez prozora – i stoga je savršena zaštitnica vaše tamne noći duše.
Zamislite taj Hekatin duh kao nešto što tiho prebiva duboko u vama, u vidu skupa osjećaja i sposobnosti. Poglavito je primjetna noću kada vaša osjetila mogu biti osobito istančana, a mašta neobično aktivna. Može se očitovati u zamislima koje vam dolaze noću, a koje su izrazito korisne, ili, pak, zastrašujuće i uznemirujuće. Tijekom noći, u našem domaćinstvu često biva izrazito živahno: ustajanje kako bi se zapisalo zamisli, snove ili nadahnuća; potreba da se tihi sati barem donekle iskoriste za rad; ili je posrijedi puka nesanica. Djeca lunjaju uznemirena svojim snovima, tražeći fizičku bliskost. Ljubimci reže i komešaju se. Jako dobro poznajem Hekatu.
James Hillman naziva je „tamnim anđelom“, sviješću koja djeluje u tmini jer se tamo osjećao kao kod kuće. On kaže da taj „dio nas nikada ne tone u dubinu, nego uvijek prebiva ondje“. Riječ je o dijelu koji je lako previdjeti: u svojoj tami možete otkriti dio sebe koji je neophodan za vaše biće, ali vam je potpuno nepoznat. Riječ je o tami koja ne dolazi izvana, nego je zapravo otkrivenje nečega u vašoj prirodi. U svojim mračnim raspoloženjima i najcrnjim strahovima pronalazite suštinski dio sebe.
Kako god sami sebe predstavljali svijetu, na nekoj ste razini mračna osoba. Gajite misli koje obično ne dijelite s ljudima. Sposobni ste za stvari o kojima vaši prijatelji možda nemaju pojma. Na polju spolnosti vjerojatno ste mnogo zanimljiviji nego što vas svijet doživljava. Vjerojatno vas muče ljutnja i strahovi o kojima ne govorite s ljudima. Možda skrivate čak i tajne iz prošlosti koje vas čine intrigantnijima nego što bi vaša pojava dala nagovijestiti. Vaš kapacitet za mračne misli i ponašanja svakako je pozamašan.
Ljudi često ostanu osupnuti otkrićem da njihov duhovni vođa posjeduje nekontrolirane seksualne želje ili je možda sklon kocki. Tijekom posljednjih nekoliko godina mnogi su se časni ljudi slomili i otkrili svoju tamnu stranu.
Svi posjedujemo odlike suprotne onima koje želimo pokazati svijetu. Neke su bezopasne, neke ozbiljne. Materija koju potiskujemo sadržava znatnu količinu vitalnosti. Potiskujemo je iz tjeskobe, zastrašeni onime što bi se dogodilo da ona ikada izađe na vidjelo. Često strahujemo od tame upravo zato što je ona tako puna vitalnosti. Svi poznajemo tog nekog čovjeka koji je u javnosti bio izrazito tih i nenametljiv, ali je u privatnosti svojeg doma bio životinja. Tamo bi urlikao i vikao, grubo se odnoseći prema bilo komu i čemu. Potom bi se vratio na posao i ponovno bio tih poput miša. Mnogi ljudi, baš kao i on, u svojim životima strogo razdvajaju svjetlo od tame, dopuštajući tami da se očituje isključivo onda kada se osjete sigurnima.
U društvu se nastojimo predstaviti u najboljem svjetlu. To znači da ćemo možda biti primorani pretvarati se kako smo vedriji ili neviniji negoli uistinu jesmo. Možda smo primorani to činiti do te mjere da zaista povjerujemo u to, zbog čega ostanemo odsječeni od svojih nutarnjih tamnih duhova koje smo sakrili pred svijetom. Međutim, sva ta tamna materija izrazito je dragocjena, osobito u razdobljima tragedije i sukoba, kada bi nesentimentalni, mjesečev utjecaj bio od najveće pomoći.
Lik noćne božice Hekate nosi nevjerojatnu psihološku težinu. Njezina arhetipska uloga jest da opravda i iscijeli one mračne emocije i misli koje obično ostaju neshvaćene i podcijenjene. Ona daje smisao i svrhu onim odbačenim dijelovima života i iskustva koji bi inače jednostavno završili na emotivnom otpadu. Prihvatiti takvu energiju znači dopustiti si tajnovit, prkosan i društveno izazovan način razmišljanja – proces koji ruši iluzije i u konačnici apsolutno oslobađa.
Mračna noć jednog braka i rušenje savršene fasade
Hekatini neobični darovi dostupni su svima, i ženama i muškarcima. Na terapeutskim seansama autor Tamne noći duše viđao je ljude koji su započinjali proces u nevinosti, nesvjesnosti i ispraznom načinu razmišljanja. Prihvaćali su sve površne ideje vezane za mentalno zdravlje i emocije koje im je popularna kultura nametala. Kada bi se razljutili, pokušavali su prevladati ili kontrolirati ljutnju. Kada bi ih obuzele neželjene seksualne maštarije, dolazili su tražiti čistoću. Kada su bili depresivni, željeli su nadu i veselje.
Međutim, nije trebalo dugo da dođu do neke bolne spoznaje i da napuste svoju emocionalnu i intelektualnu površnost. Naučili su kako postati sljedbenici noćnog duha, a u toj su promjeni tonaliteta pronašli oslobođenje. Njihovi problemi nisu čudotvorno riješeni, ali oni više nisu bili žrtvama površnog pogleda na svijet. Jedna od nagrada dobre terapije jest i djelomično pomračenje pojedinčeve osobnosti, čime on postaje Hekatino dijete. Čak i kada se događa tijekom dana, terapija je zapravo noćna rabota.
Autor se dotaknuo jednog izrazito kreativnog i uspješnog para: bio je to brak arhitekta i glazbenika. Oboje su bili izrazito posvećeni svojim karijerama, ali su u emocionalnom smislu bili gotovo u potpunosti otuđeni jednog od drugoga. Brak su pretvorili u igru, na terapiju su došli jer su osjetili prazninu između sebe. Mogao se predvidjeti neki tamni razvoj koji bi im mogao poslužiti kako inicijacija u dublji život. I zaista, nedugo nakon što su započeli sa savjetovanjem, žena se upustila u aferu s neobrazovanim muškarcem, koji je bio skitnica i sitni kriminalac. Njezin se muž, prirodno, osjetio duboko izdanim, ne samo zbog suprugine nevjere nego i zato što je, prema njegovu tumačenju, odabrala nekoga tko je bio manje vrijedan od njega. Vjerojatno bi se osjećao bolje da je počinila preljub s glumačkom zvijezdom ili genijem.
Sada su naposljetku mogli započeti s iskrenim razgovorom. Na površinu su isplivale stare prepirke. Počeli su se suočavati s podzemljem svojeg dugovječnog odnosa, a žena je u tom procesu postala snažnija i mračnija. Muškarac je u izdaji odabrao zadržati svoje vrline što je bolje mogao i nastaviti hiniti nevinost.
Tamni mjeseci izdaje pokazali su se plodonosnima, žena je ušla u razdoblje iznimne kreativnosti. Muškarac je nastavio blijedjeti u samosažaljenju. Naposljetku su se razveli, ponovno vjenčali, pa opet razveli. Karijera od gospođe je procvjetala. Ne znamo što se zbilo s njezinim bivšim mužem, ali autor se nadao da je pronašao svoj put u prijeko potrebno pomračenje vlastitog stava.
Zašto varaju s onima koji vam “nisu ni do koljena”?
Vjerujem da će se mnogi malo zamisliti nad ovim primjerom. Koja je poruka? Prevariti muža s raspalim klošarom? O tome je riječ?
Sterilno savršenstvo je ona vrsta dna koje smo nekad u životu dotaknuli jer smo se pretvarali kako je sve u redu, fejkali smo jer smo čekali da nestane, po mogućnosti samo od sebe. Odnosi ne pucaju jer su loši na papiru, nego jer su emotivno mrtvi. Tada, preljub s nekim tko je “manje vrijedan” nije dokaz o tome kako prevarena strana ne vrijedi. To je samo elementaran dokaz kako preljubnik nije tražio pravu ljubav, već dinamit koji će raznijeti lažni život koji više nije mogao izdržati. Trebao je aferu kao detonator.
U navedenom primjeru, muž je ostao “dobar i čist”, vječno uvrijeđen. Ovo je kirurški precizan element u kojem prevarena strana ne smije upasti u zamku mučenika. Mnogo prevarenih žena nažalost upravo kao da sam uskoče u zamku arhetipa mučenice. Ne postoji nagrada za Mučenicu godine, stoga slobodno odmah sada skinite imaginarnu krunu žrtve jer ta titula daje slabe nagrade. Pustite zdravu Hekatinu ljutnju van i postanite žena koja više ne daje na sebe. Prestanite poput papige ponavljati “Ovo se trebalo desiti” ili “Sigurno je ovo za neko dobro”. Dopustite sebi biti ljuti, bijesni.
U grčkoj mitologiji, Hekata je božica noći, magije, vještičarenja, duhova i – ono najvažnije – božica RASKRIŽJA. Zašto su raskrižja bitna? Zato jer smo došli do zida. Hekata nije božica koja će te maziti i reći ‘sve će biti u redu, on će se javiti’. Ona stoji na raskrižju s bakljom u mraku i tjera te da doneseš brutalno tešku odluku: hoćeš li ostati u iluziji i čekati mrvice, ili ćeš prihvatiti bol, uzeti taj ‘ključ’ i proći kroz vlastiti mrak da bi se spasila. Ona je tu da osvijetli ono što ne želiš vidjeti.
Sindrom lažne svetice: Zašto žena koja čeka pored telefona više ne smije biti “dobrica”?
Žena u ulozi “dobrice” i “poslušnice” čeka pored telefona. Kalkulira što će reći ako i kada nazove, pravi planove što će poduzeti ako se ne javi, kako će ona posegnuti prva. Ona opravdava njegove izgovore, strpljivo čeka da on posloži svoj život. Ne želi biti nametljiva, dosadna, stavlja svoje osjećaje pod kočnice.
Nažalost, sve su to maske ega. To je sindrom lažne svetice.
Ona duboko u sebi kipi od bijesa i boli, ali zadržava masku “dobre i razumne žene” nadajući se da će ga tom svojom žrtvom kupiti ili natjerati da shvati koliko ona vrijedi. To je onaj trenutak kada ego hini nevinost, baš kao onaj iznevjereni muž iz Mooreove priče.
Kako dopustiti podsvijesti da odabere DRUGO? Ovdje uvodimo Hekatin “ključ”. Umjesto da svjesno forsiraš scenarij koji neće zaživjeti dok pokušavaš istovremeno biti “dobra”, a iznutra si rastrgana i djelomično mrtva, dopusti onom mračnijem, zaštićenijem dijelu sebe da preuzme volan. Odabrati to DRUGO znači:
-
Priznati sebi: “Nisam svetica, bijesna sam, povrijeđena sam i ne želim više imati razumijevanja za njegove laži.”
-
Ubiti u sebi stari obrazac “nevidljivog djeteta” koje mora biti poslušno da bi dobilo mrvicu pažnje.
-
Odbaciti ulogu lažne svetice: Kada to učiniš, tvoja podsvijest više ne bira čekanje i patnju, već instinktivno bira samopoštovanje, bira postavljanje granica. Bira Hekatin mrak umjesto lažnog, ružičastog svjetla iluzije.
To drugo je sama esencija Hekate.
U grčkoj mitologiji, Hekata je bila toliko moćna da ju je čak i sam Zeus, vrhovni bog, beskrajno poštovao i jedinoj joj nikada nije oduzeo njezine drevne moći. Ona je jedini Titan koji je zadržao svoj potpuni autoritet i nakon smjene bogova. Ona ne gubi, jer uopće ne sudjeluje u sitnim igrama ega. Za razliku od Afrodite ili Here koje se bore za mušku pažnju i spletkare, Hekata stoji suvereno u svom mraku, na svom raskrižju.
Kada usvojiš Hekatinu energiju, ti prestaješ gubiti jer prestaješ igrati igru u kojoj te se tretira kao opciju. Hekata ne čeka pored telefona hoće li se on javiti. Ako se on ne pojavi na raskrižju na kojem ona stoji, ona jednostavno podiže svoju baklju, okreće se i odlazi dalje u svoju noć.
Alati tame
Hekatini su simboli ključ, bič, bodež i baklja. Možda nikada niste pomišljali na pozitivnu simboličku vrijednost posljednja tri predmeta s popisa jer je suvremeni duhovni i vjerski jezik gotovo izrazito pozitivan, ali ljudski život ima i svoju gorku stranu, a vi morate biti spremni nositi se s njome. Pozabavimo se malo dublje svakim od simbola.
Ključ ⋆✴︎˚｡⋆
Ključ predstavlja Hekatinu ulaznicu u podzemni svijet. Može dolaziti i odlaziti kako joj se prohtije, što je vještina koju se itekako isplati razviti. Psihologija povremeno opisuje psihozu kao poniranje u dubine bez naknadnog povratka. Zamislite kako bi izgledalo da vam vaša tamna noć ne predstavlja nešto strano i da posjedujete „ključ“ kojim možete ulaziti i izlaziti iz nje. Ta sposobnost ne bi podrazumijevala svladavanje pojedinog raspoloženja ili uspostavljanje kontrole nad njime, ali bi vaš odnos s njime učinilo jednostavnijim.
Autor ističe kako nam je prijeko potreban alat, odnosno ‘ključ’, kako nas atmosfera i snaga tamne noći ne bi potpuno progutale. On osobno kao takve ključeve koristi mitologiju, poeziju i glazbu, a često se okreće i mračnijim temama – poput kriminalističkih priča ili čak opusa Markiza de Sadea – kako bi njegovao svoj odnos s tamom i ulio si povjerenje u njezine dubine. Svoju ulogu terapeuta opisuje kao stajanje na vratima između uobičajenog života i mračnih emocija. Kada obični ljudi prođu kroz ta vrata, često se nađu potpuno zbunjeni i ugroženi vlastitim podzemljem. Zato on koristi cijeli snop ‘ključeva’ koji mu omogućavaju da zajedno s klijentima ulazi i izlazi po želji, pazeći da uvijek jednom nogom čvrsto stoji u dnevnom, racionalnom svijetu, dok drugom sigurno istražuje tajne noći.
I vi možete pronaći ključeve koji vam odgovaraju. Jung je pronašao jedan takav ključ u simboličkim prikazima alkemije. Osobno posežem za tarot-kartama. Psihoanaliza još uvijek predstavlja dobro razrađen ključ koji vodi u podzemni svijet, iako nije onako općeprihvaćena kako je nekad bila. Većina ljudi osjeća privlačnost prema sustavima simbola koji se obraćaju njihovoj mašti, iako ih u današnjoj racionalističkoj atmosferi toga može biti sram.
Mnogim umjetnicima snovi predstavljaju ključ skrivenog, mračnog nadahnuća koje im je potrebno. Neki će reći da su im pušenje, kava ili teške droge neophodni. Neki prakticiraju jogu, meditiraju ili putuju. Neki umjetnici i pisci moraju živjeti na nekoliko mjesta kako bi se osjetili spremnima za svoju umjetnost. Osobno sam pretjerano vezan za knjige, prema kojima se odnosim kao prema prijeko potrebnim ključevima tajni koje okružuju ljudski život. Također posežem i za filmovima kao točkama ulaska u duhovni svijet simbola i značenja.
Najobičniji ključ koji vam omogućuje da istodobno budete dijelom svjetova svjetla i tmine navika je priznavanja i poštovanja vlastite tame. Možete govoriti iz nje i o njoj. Kloneći se melodrame, možete drugima pokazati svoja raspoloženja, umjesto da se skrivate iza fasade lažnog veselja ili emocionalne praznine. Možete iznaći riječi za svoje noćno putovanje pa ga, bez veličanja ili kritiziranja, uključiti u svoju dnevnu rutinu ili čak i u vašu osobnost. Kao što je Perzefona otkrila, u podzemnom svijetu niste gost, nego njegov stanovnik.
Većina ključeva koje Thomas Moore opisuje odvest će vas u svijet podzemlja, međutim, nekako se morate i vratiti. Jung preporučuje ostati angažiran u svojem domu i obitelji.
Svatko treba poseban ključ, prikladan njegovu temperamentu kada kroči u onostrano, kako bi mu pomogao da se slobodnije kreće između svakodnevnog života i dubina njegove duše. Ključeve ćete pronaći ako naučite cijeniti tamna razdoblja i istodobno uočite važnost svoje uobičajene dnevne rutine. Oni također predstavljaju yin i yang cjelovitog života.
Bič ⋆✴︎˚｡⋆
Tamna noć duše ne zadovoljava se time što će vas gurnuti u tminu, ona vas izubija do te mjere da se čak možete osjećati emocionalno pretučenima i rastrganima. Alkemičari ovaj proces opisuju kao umrtvljenje, emocionalnu patnju koja vas ostavlja u stanju obamrlosti. Kao što sama riječ da naslutiti (korijen mors, mortis znači smrt), umrtvljenje podrazumijeva smrt vaše volje i ega. U konačnici je riječ o procesu koji djeluje u vašu korist, ali tijekom samog procesa mogli biste se osjetiti obeshrabrenima.
Spomenuto umrtvljenje, osjećaj da ste preplavljeni i rastrgani vlastitim emocijama, priprema vas za nove ideje i novi početak. Ne možete se obnoviti ako stari obrasci ponašanja i razmišljanja ne budu uništeni i odgurnuti u stranu. Međutim, to se ne može dogoditi bez patnje. Ideje i obrasci koji su vam postali poznati zapravo jesu vi. Odreći ih se znači dopustiti razaranje vlastitog identiteta i odricanje od istog. Svim ćete ga silama pokušati zadržati, a otuda proizlazi patnja. Ljudi tvrde da se žele promijeniti, ali kada proces dosegne svoju srž, snažno se odupiru promjeni i tada dolazi do borbe.
Zašto od običnog čovjeka radite – mit?
Možda se sada pitate, je li to sve od Hekate? Hekata u svojim rukama drži pet moćnih alata – Baklje, Ključ, Bič, Bodež i Zmiju. U ovom smo tekstu tek zagrebli po površini i uzeli samo Ključ i Bič, kako bismo otključali vrata i razbili stare iluzije. Nema potrebe da vas sada bombardiram svime kao da sutra ne postoji. Jesen je tek pred nama. Dani postaju kraći, vrućine su popustile, a mrak pada sve ranije. Upravo je jesen, kao prirodni period transformacije i umiranja starog, savršeno vrijeme za kopanje po vlastitoj sjeni. Ostatkom njezinih alata bavit ćemo se u narednom periodu.
No, prije nego što vas ostavim s ovom Hekatinom energijom, moram se dotaknuti nečega što gotovo svakodnevno slušam u radu s klijentima. Često dolazite s pričama o odnosima koji vas troše i ljudima koji vam daju apsolutne mrvice. Slušam izgovore: “On se ne može sada razvesti”, “Ne može ostaviti djecu”, “Ona je emotivno uništena od bivše veze pa ne želi putovati i ne može se viđati svaki dan”, “Situacija je previše komplicirana…”
Moje pitanje vama, iz same dubine duše, glasi: Zašto radite mit od čovjeka?
Taj muškarac ili ta žena koji vam nude izgovore umjesto prisutnosti nisu nikakva mistična, nedokučiva bića. Njihova nesposobnost da donesu odluku nije epska tragedija koju vi trebate spašavati svojim beskrajnim razumijevanjem i čekanjem. Činjenice su na stolu i najčešće su vrlo jasne – proveli ste vrijeme zajedno, intimni ste, vidjeli ste se. Nema tu “mačka u vreći”. Oni su samo ljudi koji u ovom trenutku biraju sebe ili svoju zonu komfora, a vi od njih radite božanstva kojima prinosite vlastito vrijeme i dostojanstvo kao žrtvu.
Mitološko biće je Hekata. Ljudi koji vam ne mogu ponuditi mjesto u svom životu su samo – emocionalno nedostupni ljudi.
Prestanite od njih raditi mitove. Prestanite hiniti nevinost i čekati da netko drugi posloži svoj život kako bi u njemu eventualno pronašao mjesto za vas. Iskoristite ovu jesen. Uzmite Hekatin ključ, otključajte vlastiti mrak, preživite onaj bič transformacije i postanite osoba koja na raskrižju više ne čeka – nego sama bira svoj put.
Vrijeme je za praksu: Pridruži se Čarobnjacima
Ako osjećaš da je vrijeme da uzmeš taj Hekatin ključ u svoje ruke i napokon prestaneš čekati mrvice, pozivam te da mi se pridružiš u Čarobnjacima.
Ovdje na Ružičastim blizancima bavimo se dubokim uvidima, raskrinkavanjem maski i razbijanjem iluzija, ali u Čarobnjacima prelazimo na konkretnu akciju. Tamo te čekaju stvarni, opipljivi alati za rad na sebi. Bavimo se praksom, radom s kristalima (koji su nam sada prijeko potrebni za uzemljenje i zaštitu), frekvencijama i tehnikama manifestacije koje će ti pomoći da ovu novu, snažnu energiju integriraš u svoj svakodnevni život.
Jesen je vrijeme za transformaciju, ali taj posao ne moraš odrađivati sama u mraku. Ako si spremna iz teorije prijeći u praksu i postati žena koja sama bira svoj put, klikni https://www.youtube.com/watch?v=W1Tx5lLTj4s i vidimo se u Čarobnjacima! Jednostavno, postani dio membeshipa! Ovdje se događa prava magija, ovo je rad na terenu, a trenutno se nalazimo usred Operacije laser, na 65. nastavku od predviđenih 150. Međutim, ovo nije ukupan broj manifestacijskih videa koji te ondje čekaju, ima ih više od stotinu! Vidimo se 🙂
Pripremila i napisala: Marija Franolić
Posebna preporuka: Tamna noć duše, Thomas Moore, Mozaik knjiga
