Babilonski sanovnik: Ovo je popis sretnih i nesretnih dana u godini. Woody Allen: Daj tragediji deset godina i dobit ćeš komediju

Jeste li se ikada zapitali kako je sve započelo? I, povrh svega, koliko početaka je u igri?

U početku bijaše riječ, i? Kokoš ili jaje?

Pa, sudeći po brojnim sanjaricama i stoljetnim kalendarima koje posjedujem, ljudi su nekad definitivno bili robovi kalendara, u strahu od unaprijed zapisanih “nesretnih dana” kada se nisu usudili donositi odluke, putovati ili živjeti.

Iluzija “nesretnog” dana

Nesretan dan ne postoji; postoji samo dan čiju energiju nismo znali pročitati. Svemir ne šalje nesreću, on šalje ritam. Naša frustracija (i osjećaj ‘loše sreće’) nastaje isključivo onda kada tvrdoglavo pokušavamo plesati valcer, dok život tog dana očito svira tango .

Zakon otpora, a ne loše sreće: Ono što automatski nazivamo “lošim danom” najčešće je dan koji od nas traži energiju Pustinjaka (usporavanje, odmor, promatranje) ili Kule (rušenje starih planova), a mi na silu pokušavamo progurati energiju Kočije (akciju, brzinu, kontrolu). Nesreća ne leži u samom danu, već u našem grčevitom otporu prema onome što nam taj dan zapravo nudi.
Babilonski znakovi vs. Svjesna kreacija: Dok su stari Babilonci u svakom šušnju vjetra ili snu tražili fiksne znakove vanjske sudbine (je li dan sretan ili proklet), prava istina je da smo mi ultimativni znak. Ako ujutro prolijemo kavu, zapnemo u gužvi i proglasimo dan “ukletim”, mi nismo predvidjeli loš dan – mi smo ga svojom percepcijom upravo iskreirali.
Woodyjeva ironija: Neurotični um će u svakom oblačnom nebu vidjeti osobnu kaznu i “loš znak”, dok svjesni kreator zna da je kiša samo izgovor da se napokon odmori bez grižnje savjesti.

Moć praznog platna

Percepcija je doslovno onaj najmoćniji čarobni štapić. Dan je sam po sebi potpuno neutralan; on je samo prazan vremenski okvir od 24 sata. Boje kojima ćemo ga premazati i etiketa koju ćemo mu zalijepiti ovise isključivo o tome iz kojeg kuta odlučimo gledati na stvari koje nam se događaju.

Ironija mističnog kalendara

Danas je 07.07.2026. Ako pitate modernu ‘instant’ duhovnost, danas bi se nebesa trebala otvoriti, univerzum bi nam trebao dostaviti rješenje svih problema na kućni prag, a naša karma bi se trebala sama od sebe očistiti, čisto zato što smo na kalendaru ulovili ‘dvije sedmice’. Ako pitate stare Babilonce, oni bi vam vjerojatno savjetovali da danas uopće ne dišete preglasno da ne uvrijedite bogove. A ako pitate Woodyja Allena – on bi zaključio da su ‘duple sedmice’ vjerojatno samo dupli razlog za tjeskobu.

No, evo najveće kozmičke ironije našeg zamaranja sretnim i nesretnim danima: dok mi danas grčevito tražimo spas u mistici 07.07.2026., nadajući se da će nas te brojke nekako ‘odblokirati’ i odraditi posao umjesto nas, Kreacija u pozadini samo ironično koluta očima i već priprema scenu za 2027. godinu. Univerzumu naš gregorijanski kalendar ne znači apsolutno ništa. Vrijeme će neumoljivo pregaziti ovu ‘magičnu’ sedmicu, i prije nego što trepnemo, ovaj datum bit će samo prašnjava arhiva u 2027. Prava magija nikada nije sjedila u kalendaru, već u onome što mi odlučimo napraviti sa svojom vatrom u ovom naizgled običnom utorku.

Uostalom, koliko vas se sjeća one – Utorak, loš korak? Kakav kulturološki klasik! Kolektivni program koji smo gotovo svi usisali s majčinim mlijekom i odgojem, a nakon što smo preživjeli prošlost u koju se ne možemo vratiti, nadamo se tamo nekoj budućnosti 07.07.2027., a to nam sutra jednostavno nažalost nije obećano. Imamo samo ovo od danas.

Oedipus and the Sphinx MET DT2132 — Oedipus and the Sphinx

Dekonstrukcija naslijeđenog straha

Strahovi naših starih postali naša nevidljiva unutarnja arhitektura koja nas sabotira i prije nego što izađemo iz kuće. Zanimljivo je i to da je utorak dan pod vladavinom Marsa – planeta vatre, akcije, pokreta i probijanja granica. Stara, tradicionalna društva koja su voljela status quo i predvidljivost, naravno da su se bojala Marsove nepredvidljive, probojne energije. Zato su utorak i svaki nagli potez proglasili “lošim korakom” kako bi ljude držali u zoni sigurnosti.

Unaprijed odlučite da nećete odustati

Svoje ciljeve i planove dodatno pojačajte sigurnošću i odlučnošću. Nikada nemojte ni pomisliti na mogućnost neuspjeha. Ne dopustite si čak ni razmišljati o neuspjehu. Što god se desilo, držite se odluke da se nećete predati. Na kraju ćete uspjeti. Upornost je garancija uspjeha. Ilustrativna je priča o slavnom atenskom govorniku Demostenu:

Stari su Atenjani bili vrlo razmaženi kad je riječ o očekivanjima koja su imali od govornika. Nisu samo zahtijevali sadržajnost, nego i visoko umijeće mimike i držanja tijela. No Demosten je od djetinjstva imao problema s govorom, prema legendi je čak i mucao, imao je problema s disanjem i nezgodnu naviku da trza ramenima, a uz to su ga mučili i raznorazni drugi tikovi.

Činilo se da od njega nikada neće postati govornik. On je pak upornošću i entuzijazmom pobijedio sve nedostatke. Obećao je da nikada neće odustati od svoga sna i po svaku cijenu postati govornik. Demosten je sam učio pravilno izgovarati riječi. Prema legendi, sam je izmislio vježbe za prevladavanje mucanja. Navodno je govorio punim ustima kamenja kako bi poboljšao dikciju. Vježbao je kraj morske obale uz šum valova koji su mu služili kao ekvivalent žamora gomile, penjao se po oštrim stijenama glasno recitirajući pjesnike, mimiku je vježbao ispred ogledala. I opet prema legendi, sa stropa je visio mač koji bi ga bocnuo svaki puta kad bi trznuo ramenom. Upoznat s važnošću kontinuirane vježbe u ovladavanju umijećem, Demosten je tjednima sjedio u kući i vježbao govorništvo, a da ne bi došao u iskušenje izaći, ošišao bi pola glave. Prvi javni govori nisu doživjeli uspjeh, ali Demosten nije podlijegao razočaranju i očaju. Nastavio je uporno raditi na sebi te se općenito smatra najvećim antičkim govornikom.