Ne znam jeste li svjesni teorije da je osviještenom, samopouzdanom čovjeku teško predvidjeti budućnost? Daleko od toga da predviđanje budućnosti nije funkcionalno i ima svojih prednosti, uostalom ja sam osoba koja samoj sebi neprekidno otvara karte, a bez okrenute i izgatane šalice niti ne izlazim iz kuće.
Pa ipak, kako možemo znati, pojmiti i shvatiti da je previše – previše?
Kao prvo, karakter je sudbina. U trenutku sudbonosnih izbora, postavljamo li sebi pitanje: Gdje će me to odvesti? To je objektivno i razumno pitanje, odnosi se na potencijalne posljedice naših djela. Na kraju dana, naši su životi rezultat naših odluka. Mi smo odlučili nekog pustiti u vlastiti život, mi smo odlučili da nešto nećemo ili hoćemo, mi shvaćamo vrijeme koje neumorno curi kao nešto bitno ili nebitno, kao da smo ga pronašli na ulici ili ga možemo iznova nabaviti ako ga izgubimo.
Ofrlje predviđanje budućnosti, naročito ono na ivici komercijalnog za kojim trenutno vlada najveća potražnja poput – Hoće li se javiti? Hoće li se vratiti? Da li je nesretan bez mene? Hoće li ga sustići karma jer me ostavio? Hoće li ostaviti drugu osobu, nema veze što sam ja treća? – može navesti osobu na kardinalne greške u životu. Postoji mnogo ljubavnih područja na kojima možete napraviti nepopravljivu pogrešku jer ste vođeni sasvim krivom astrološkom ili tarot prognozom. Čak možete i posve opčinjeno kao pod utjecajima demona progoniti osobu jer ste uvjereni kako se radi o blizanačkom plamenu, gubiti vrijeme u iluziji kako se nalazite u ljubavnom trokutu jer “njih su dvoje karmički vezani” premda zapravo u suštini nedovoljno poštujete sebe.
Nemojte da vam muškarac više od dva puta mora reći kako vas ne želi
Nadalje, stavljajući svoju sudbinu u ruke tarota ili natalne karte, mi zapravo samo odajemo koliko smo slabi. Imam loše zube jer sam Jarac ili debljam se jer sam Bik ili mnogo sam požrtvovana jer sam Djevica, nježna sam i osjećajna jer sam Rak, ne volim autoritet jer sam Ovan, stoga na meni je da budem autoritet… Festival izgovora koji dobar psihoterapeut razriješi u dvije sezone, naravno ako ste voljni surađivati i prihvatiti alate koji će vam biti ponuđeni u okviru tretmana.
Samoobmana i samouvjerenost najjači su aduti onih koji nemaju naročite rezultate, do nekih su ih granica čak i svjesni – sama na blagdane i praznike, sama ljeti, zimi, na Valentinovo ili Dan žena – ali i dalje traže podršku kroz razne tarot i astro kanale, uvijek sve rezonira, ali nikako da se njoj desi nešto što kolektivno ne rezonira pa se ona eto uda za bogatog šeika ili ode živjeti u New York. Tada se najlakše osloniti i pozdati u vjeru, jer ne shvaćamo koliko smo se istinski udaljili od Stvoritelja i njegovog plana jer mislimo da je onaj naš plan koji smo mi smislili sami za sebe najbolji, ali to je jedna sasvim druga tema.
Ono što je možda najpogubnije u raljama astrologije i tarota jest gubitak kriterija. Zaboravljamo što smo ono isprva priželjikvale – normalan, funkcionalan odnos, nazoveš ga i on se javi ili pak on predloži da odete negdje, i vas dvoje zaista odete negdje u miru, slozi, smijehu i zabavi. Dosta je lako dok se oslanjamo na više sile zagubiti kompas i pristajati na mrvice. Tehnički, opet se sve svodi na samopoštovanje i ljubav prema sebi te se slobodno možemo zapitati – Što bi u ovoj situaciji napravio netko tko voli sebe?
Ako dobro brojim, kazalo broj pet može se svesti na deficit osjećaja odgovornosti.
Bryan Tracy u brojnim je svojim radovima nastojao istaknuti koliko je osobna odgovornost važna, a preuzimanje odgovornosti predstavlja supermoć. Ako su nam drugi krivi za sve ili pak, drugi nas (u svemu) podržavaju… kako možemo opaziti tanku delulu nit koja graniči sa zdravim razumom? Taj ćete dio nažalost morati shvatiti sami.
Primjerice, ako imate “sudbinski odnos” sa “sudbinskim partnerom” i onda vam on tijekom svađe baci zube, a vi sada nemate “normalan izgled” i iako o tome nema govora u vašoj natalnoj karti ili u nekom od tarot videa, znači li to da je scenarij koji se odvio irelevantan? Kako u današnje vrijeme procjenjujemo što je dopustivo, a što ne? Jesmo li pobrkali izvorni kriterij? I, ako tu osobu ne možemo jednostavno ostaviti, trebamo li novo predviđanje budućnosti ili razgovor sa dobrim psihoterapeutom?
U svim ovim prostranstvima varijanti… tko je doista odgovoran? Jesmo li krivi mi koji naplaćujemo svoj rad ili su krivi oni koji dolaze po još, a to naravno nikada nije besplatno?
Što kada vam kažu kako vam ljubav više nije suđena?
Postoje dvije vrste sive zone u predviđanju budućnosti; prva koja kaže nešto će se dogoditi, evo samo što nije dogodilo samo treba još malo pričekati, pa još malo i još malo i tako unedogled… i druga koja načelno veli to je to za ovaj život.
To, da vam ljubav ili partnerstvo više nisu suđeni, to vam jedino može reći obična budala. Ali, odgovara uzorku u kojem se astrolozi i tarot tumači igraju Boga, pa nastoje poput glasnika prenijeti poruku Boga, ali nažalost to je poruka alata koji se koriste i ne mora imati nikakve veze s konačnim ishodom. Jedinstveno, univerzalno rečeno – dogodit će se ono čemu vi stremite. Ako stremite neobaveznim odnosima imat ćete neobavezne veze i vezice. Ondje će odlaziti vaša energija. Ako većinu vremena koristite razne društvene mreže kako biste s nekim tipkali i eventualno “kasnije vidjeli” hoće li “biti nešto”, načelno vaš je kriterij takav kakav jest. Međutim, ako ste osoba koja se kloni nevolja, ne traži nove probleme i osjeća kako ljubav mora da je “tu negdje” vrlo je moguće kako će vas ljubav udariti poput kamiona.
Zamislimo da studirate zahtjevan fakultet. Jedan od onih mučnih, gdje ih jedva nekoliko svake godine diplomira. Težak je poput single ljubavnog statusa. Tko će završiti fakultet? Tko će položiti sve ispite na kraju? Onaj koji gleda tarot videa o tome što mu stoji u budućnosti ili onaj koji izoliran uči? Ili, netko vam izradi natalnu kartu koja predviđa kako ćete diplomirati. Ipak, vi nikad ne taknete prstom knjigu… Hoće li se proročanstvo ostvariti?
Kao dijete koje je odrastalo u komunizmu i bilo pionir, svjedočila sam jednom čeličnom roditeljstvu. Tako je jedna djevojčica iz ulice, dok smo se mi svi igrali i divljali na ulici tijekom ljeta, morala pripremati unaprijed za nadolazeću školsku godinu. Pet popodne, sva djeca uključujući mene galame i vrište, ona poslušno zatvara prozore, naginje se nad gradivom i uči. Koliko god radikalan prizor bio, možete li ga zamisliti? Prizoru dodajte podatak kako je ta obitelj živjela u prizemlju i svi mi, skakali smo pored njezinog prozora, u visini njezine glave koju smo čak i vidjeli izvana, no ona ju nikad nije podizala?
A sada, možete li zamisliti da netko toj djevojčici prognozira prosjek 3.5 ili 4.0? Nemoguće, pa ona je rođeni odlikaš, možda je jedino upitno je li to rezultat vlastitih odluka…
Jeste li ljubavni štreber? A praktičar? Kako postavljate granice? Imate li ih?
Pitanje zapravo glasi: jeste li shvatili? Nitko jednoj ženi koja zna što hoće, donekle je inteligentna i donekle dobro izgleda, ne može soliti pamet. Ono što je možda tekući problem ove svemirske karmičke zajednice, jest – manjak iskrenosti. Morate biti na pravom mjestu, u pravo vrijeme i napraviti ono što treba. A da biste to kao prvo zapazili, pa doživjeli, odradili i manifestirali – nekad treba zatvoriti prozore (primjerice danas bi to bilo pogasiti videa hoće li se javiti i da li mu je žao ili pak netko misli na vas), sagnuti glavu i buljiti u knjigu dok je vani vriska. Netko će reći da vas ja teroriziram isto onako kako je djevojčicu otac tlačio da unaprijed uči ljeti. Moguće je i to, ali znam što vam u dubini duše želim, a ono što vam svima kolektivno želim je pred Bogom ispravno.
Napisala: Marija Franolić
Photo: Seema Miah, Fujiphilm, Hanlin Sun, Tessa Edminston (Unsplash)
