“Bok. Ja sam Marija Franolić i ja sam ovisnica o tarotu.”
Tarot je najslađa moguća ovisnost. Nije pogubna kao kockanje, ne uništava jetru poput alkohola, ali uopće nije nemoguće da za nekoliko godina, uz anonimne alkoholičare, dobijemo i klub anonimnih tarotholičara. Jer, budimo iskreni, jako je teško podvući crtu ondje gdje nam netko prodaje instant olakšanje. Naravno da bi se on javio, ali se eto, siroče, prestrašio snažne žene. Nije gotovo, samo se malo povukao u svoju ljušturu. Vrijeme je u tarotu fluidno – ako se nije javio ove jeseni, sigurno će nagodinu, taman s prvim visibabama.
Zvuči poznato?
Svi znamo da najobičniji kolač s jogurtom “na čaše” ne uspije svaki put, a tako je, nažalost, i s tarotom. Ne pogode karte svaki put. Ali, hvala nebesima, danas ima toliko sadržaja da u bespućima interneta sigurno postoji taj jedan tumač koji će napokon znati pročitati vašu situaciju, jer ovi ostali očito nemaju pojma.
Lov na onaj jedan savršeni “fiks”
U što god da se u životu upustite, svaki put je drugačije. Nekad krenete peći kolač “čisto onako bez veze” i ispadne apsolutno savršen, svi vas kume za recept. Onda se dogodi neka stvarno važna prigoda i naravno da ćete vi, novokrunjena slastičarska boginja, ispeći svoj specijalitet. Do krajnjih se granica potrudite oko svakog detalja, a kolač jednostavno padne. Nije to to. Povrh svega, netko je unutra uspio pronaći dlaku, što vam se doslovno nikad u životu nije dogodilo.
Ista je stvar i s fizičkim naporom. Jednom vam ide fantastično – rolate po Jarunu, trčite, dižete utege, imate kondicije da zapanjite i sebe i usputne promatrače. Udari vas onaj adrenalin i osjećate se kao vladarica svemira. Idućeg puta? Katastrofa. Niti kondicije, niti elana, noge su od olova. Bilo bi stostruko bolje da ste ostali ispod dekice i gledali seriju. Ili, još bolje – upalili YouTube i tražili spas u tarotu.
Toplo-hladna tarot dinamika koja nekad “gađa”, a nekad ne
Ali, vidi vraga, ni tamo ne znaš hoćeš li nagaziti na minu. Tamo negdje krajem 2018. spoznala sam da na YouTubeu postoje tarot videa. Nisam tražila takav sadržaj, jednostavno sam jednog dana ugledala “Predloženo” i ondje se nalazila Alina, tada poznata kao Ali’s Tarot. U to je vrijeme radila u nekoj stolariji i karte je miješala vidno iscrpljena, izrezanih, radničkih ruku. Ispričavala bi se jer videa kasne, jer su joj ruke neuredne, jer ništa ne stiže. Tada je bila single, imala je samo psića Oscara i još nijednu mačku.
Isprva, kako to obično biva, gledala sam spontano. Da bih znala što mojoj duši odgovara, morala sam razgledati sve što se nudi – baš kao kad obiđeš pola grada dok ne ugledaš savršene cipele. Kako je Alina imala sve više vremena za snimanje, tako sam ja imala sve više vremena za gledanje. Logično.
Ono što me frapiralo bilo je to da je ta žena ponekad zaista dala zadnji atom sebe na tom stolu. Ta su čitanja bila prava bomba, čista sirova istina. To je bilo ono po što sam došla – htjela sam da me netko napokon izgađa, i tog se dana ispostavilo da je to ona.
Ali, idućeg dana, materijal od jučer više nije bio dovoljan. Trebala sam još. Još nečiju perspektivu, još jedno mišljenje, još jedan “fiks”. Nije prošlo mnogo i uskoro sam pratila oko 450 tarot kanala. Bila sam istinski ljuta ako ne bih dobila notifikaciju o novom sadržaju, kao da sam ionako išta zapamtila od onog prethodnog. Ali nema veze, zar je gledanje tarota zakonom zabranjeno? Zar postoji točna dozaža, molit ću lijepo?!
Unutar tog algoritamskog labirinta, razvila sam poseban, energetski zapetljan kutak s Alinom i njezinim prognozama, nalik na petlju iz koje se nemoguće izvući. S vremenom sam shvatila prostu činjenicu: “ona samo radi svoj posao”. Ona snima. Tijekom tog “radnog vremena” nekad je fantastična, nekad je nadrndana i pospana. U skladu s tim, nekad “sve pogodi”, a nekad isporuči porazno ništa. Ovo drugo obično bi se dogodilo kada bi video doslovno samo rutinski odradila.
Ogledalo iz stvarnog života
I tako sam nakon nekog vremena shvatila da mi zapravo ne treba pet stotina content creatora da bi mi predvidjeli budućnost. Mogu se slobodno osloniti na čistu psihologiju. Možda se meni učinilo da ja i taj neki muškarac “imamo nešto”, da smo blizanački plamen i ostale romantične gluposti, ali činjenica je da se taj frajer nije javio evo ima pola godine. Možda se on doista boji jakih žena, ali čekaj malo – kako se onda njemačka kancelarka Angela Merkel uspjela udati? Ta nisam ja snažnija od nje! Nešto tu gadno ne štima.
Tek sam tada shvatila genijalnost vlastite zamke. Moj odnos prema Alini na YouTubeu postao je savršeno, kristalno čisto zrcalo mog toksičnog odnosa iz stvarnog života! U psihologiji se to zove povremeno potkrepljenje, a u praksi se to zove čisti mazohizam. Navukla sam se na taj nepredvidivi roller coaster.
Da je Alina svaki put isporučila mlako sranje, brzo bih stisnula unsubscribe. Da je onaj frajer od prvog dana bio dosadni kreten, brzo bih ga blokirala. Ali ne! Oni su funkcionirali na toplo-hladnoj dinamici. Jedan dan ti daju genijalnost, pažnju i osjećaj da si viđena do srži, a iduća tri tjedna isporučuju apsolutnu prazninu i hladnoću. I što radiš? Poput ovisnika čekaš. Trpiš tjedne ignoriranja i lošeg sadržaja, grčevito se držeći za onaj jedan jedini dan kada je sve bilo savršeno, nadajući se da će se taj adrenalinski udar ponoviti.
Preuzimanje kontrole i izlazak iz čekaonice
Ovisnost o tuđem kaosu najteže je priznati samome sebi. Shvatiti da ti zapravo ne treba odgovor iz karata, nego ti treba taj fiks nepredvidivosti da te protrese. Ali onog trenutka kada prepoznaš da su te virtualne mrvice s ekrana i one emocionalne mrvice iz stvarnog života zapravo ista stvar, magija prestaje djelovati.
Taj adrenalin nam više ne treba dolaziti iz tuđih faza, tuđeg neraspoloženja i tuđe nesposobnosti da budu dosljedni. Kada to shvatiš, jednostavno ištekaš kabel iz tuđeg roller coastera. Prestaneš biti putnik kojem je mučnina i odlučiš sam početi voziti svoj vlak. Odlučiš kreirati svoj sadržaj, svoja pravila i svoj životni ritam, bez čekanja da te neki umorni tarot čitač ili emocionalno nedostupan muškarac konačno udostoje pravim odgovorom.
S druge strane kamere: Zašto 13. epizoda gori, a 14. ispadne “mlaka”?
Danas, kada sjedim s druge strane stola i snimam za svoj portal, stvari vidim kristalno jasno. Velika je, ogromna razlika između gledanja tarota kada si nezaliječen i kada si napokon zaliječen. Kada si nezaliječen i tražiš spas, tarot ti služi kao brutalno zrcalo tvoje vlastite drame. Svako mucanje tumača, svaki njegov duboki uzdah tumačiš kao sudbinski znak da je “situacija teška”. Kada si zaliječen, shvatiš da je žena s druge strane ekrana jednostavno – umorna. Nije do tebe, do nje je.
Ali, da se odmah razumijemo, ne pišem ovo s neke umišljene visine, u stilu “ja sam se sada prosvijetlila pa sam bolja od Aline i ostalih”. Apsolutno ne. Upala bih u najveću moguću zamku vlastitog ega kada bih to pomislila, jer i ja itekako padam na istim ispitima. Evo vam najsvježijeg primjera.
Baš neki dan snimala sam naš serijal Vaših 8 tarot minuta. Krenula sam s epizodom 13/2026 i to je bio čisti, nepatvoreni flow. Karte su se otvarale same od sebe, riječi su tekle, pogađale direktno u srž, energija je prštala na sve strane. Bila je to bomba od sadržaja. Prepuna dosjetki, išlo je kao podmazano.
Nakon nekoliko dana krenem snimati 14/2026. Završim snimanje i shvatim – ispalo je nekako… mlako. Korektno, ali mlako.
Gledam taj materijal kasnije i pitam se naglas: pa dobro, Marija, zašto umjesto ovog snimanja jednostavno nisi uzela knjigu i istraživala literaturu za neku novu kolumnu? Zašto si forsirala snimanje kada nisi bila u “onom” elementu?
I tu dolazimo do one najbolnije, a ujedno najljepše istine o svakom kreativnom procesu. Nije stvar u tome da je neki kreator “izgubio talent” ili da je netko dugi “bolji”. Istina je puno mističnija i puno jednostavnija u isto vrijeme. Mi kreatori – bez obzira pečemo li kolače, pišemo li tekstove ili čitamo tarot – ne držimo uvijek konce u svojim rukama. Ponekad si genijalan, a ponekad si jednostavno samo čovjek ispred kamere.
Slučaj očito hoće da se i meni nekad dogodi “ćorak”.
Gospođa Inspiracija i zašto moj tarot video nije moje dijete
Kada govorimo o kreativnom kaosu i tom nepredvidivom roller coasteru, naprosto moram spomenuti Elizabeth Gilbert. Svi je znaju po onom golemom hitu Jedi, moli, voli – knjizi kojom je, ironično, ona sama najmanje zadovoljna i smatra je tek “onako”, prosječnom. Ali njezino pravo remek-djelo, barem za moju dušu, jest Velika magija.
Ona u njoj genijalno objašnjava koncept “Gospođe Inspiracije”. Gospođa Inspiracija nije neka romantična vila; ona je vrlo praktičan entitet koji putuje svemirom, pokuca ti na vrata i donese ti ideju. Ako je ti ne primiš kako treba, ako oklijevaš, ako si zapuštena i nisi pripremila teren – ona naprosto prevrne očima, spakira kofere i ode nekome tko ima vremena i tko će tu ideju odmah realizirati.
Kada ja sjednem za stol snimati Vaših 8 tarot minuta, ja zapravo radim prostor za tu istu Gospođu Inspiraciju. I znate što? Ponekad ona preuzme cijeli show. Koliko god ja pokušavala usmjeriti taj video, prilagoditi ga širokim masama i stisnuti tu golemu energiju u uski okvir od osam minuta, karte jednostavno zavladaju stolom. Energija diktira svoj tempo. Ne možeš ti božansku poruku na silu ukalupiti u YouTube algoritam.
I tu dolazimo do onog najvažnijeg oslobođenja. Kada taj video ispadne onako… mlak? Pa što onda! Kao što Gilbert doslovno preklinje ljude: kreativno djelo ne smijemo uspoređivati s djetetom. Ako zaista vjerujemo da je naše djelo naše dijete, bit će nam nemoguće podnijeti bilo kakvu kritiku ili ga drastično prekrajati. Ne moram ja baš svaki svoj video ili tekst braniti vlastitim životom, kao da mi je krvni srodnik.
U knjizi Gilbert opisuje situaciju kada su je iz časopisa Esquire tražili da svoju genijalnu kratku priču skrati za čak trideset posto. Isprva joj je to povrijedilo autorsko dostojanstvo jer joj je priča bila dragocjena, osjećala ju je kao krv svoje krvi. Ali onda je jednostavno pomislila “fućkaš to”, uzela crvenu kemijsku i srezala priču do kosti.
Kada je ponovno složila taj iskasapljeni tekst, shvatila je da je nova verzija oporija i grublja, ali da je i dalje itekako živa i smislena. To ju je otkriće zapanjilo; bilo je to, kako sama kaže, kao u snovima u kojima u vlastitoj kući otkrijete sobu za koju niste ni znali da postoji te shvatite da vam život sadrži puno više mogućnosti nego što ste mogli i zamisliti.
Na kraju krajeva, kreativni rad nije nikakva posvećena relikvija. To je samo video, to je samo kolumna, to je samo jedno otvaranje karata. Zato, dragi moji tarotholičari, prestanite tuđe “mlake” videe doživljavati kao osobnu uvredu, i prestanite braniti svoje loše životne odnose kao da su neprocjenjive svetinje. Budite spremni vedro pristupiti vlastitim promašajima i zapamtite najbolji savjet na svijetu: pripazite kad je riječ o vašem dostojanstvu, jer ono vam nije uvijek prijatelj.
Samo krenite. Ne mora biti savršeno. Gospođa Inspiracija ionako najviše voli one koji se usude probati.
Gospođa Inspiracija ionako najviše voli one koji se usude probati
Vjerujte mi na riječ, ta ista Gospođa zacijelo vreba i vas. Mota se oko vaše kuće, kucka vam na prozor, drži pod rukom neku sjajnu, genijalnu ideju krojenu točno po vašoj mjeri. Ali, budimo sada potpuno, brutalno iskrene – kako, pobogu, očekujete da vam uopće pristupi dok ste vi do grla u raljama tarota? Dok hipnotizirano buljite u ekran, vječito u onoj čekaonici, skupljajući mrvice tuđeg kaosa?
Kreativnost zaista nije komplicirana. Ne traži od vas ni savršenstvo, ni doktorat, ni idealne uvjete. Ali nasušno traži jednu jedinu stvar – traži prolaz. Traži barem malu pukotinu u tom vašem zidu beskonačnog scrollanja kako bi mogla ući i napraviti magiju.
Zato, imam za vas jedan radikalan prijedlog. Što kažete na to da danas, umjesto onog desetog tarot videa po redu, po prvi put u životu napravite nešto potpuno drugačije ovog predivnog babljeg ljeta? Ištekajte kabel. Zaustavite taj roller coaster. Ostavite tuđe karte na miru i dajte si vremena dok se tarot prognoze napokon prirodno ne usklade s vašom energijom. Niste plaćeni kritičar ili producent nekog tarot videa.
Izađite van, prefarbajte onaj stari komad namještaja, upišite tečaj, ispecite onaj komplicirani kolač (pa makar i pao u sredini!), ili jednostavno otiđite u šetnju bez mobitela. Napravite joj taj prolaz. Gospođa Inspiracija već pomalo nervozno tapka pred vašim vratima, a bila bi prava šteta da ode nekom drugom samo zato što ste vi morale odgledati još samo jedno čitanje za njegov znak i podznak.
Vaš život je vaša najbolja kolumna. Vrijeme je da je počnete pisati i živjeti.
Napisala: Marija Franolić
