Važan dio procesa osluškivanja intucije i kanaliziranje hrabrosti i straha jest ostati usredotočen na svoju vezu sa Svemirom. Vrlo je lako izgubiti središte, nestati u drugim ljudima, vanjskim ciljevima i željama. A to zapravo i činimo – izgubimo svoju vezu sa Svemirom u sebi. Kad učimo slijediti duh u sebi, on će nas odnijeti i povesti prema nepoznatom i rizičnom. Možda doista mnogo toga može poći po zlu, ali kad dopustimo tom osjećaju iz trbuha da nam kaže što želimo, a što ne, otkrivamo da je tako prekrasno živjeti. Ali da bi doživjeli radost, uzbuđenje, nove slike, scene i scenarije, da bi zurili u nezamislivo, moramo se prepustiti glasu intuicije.
Svi kažu da ako slušaš svoju intuiciju, ne možeš pogriješiti. Nekad imam ozbiljne dvojbe postoji li uopće intuicija ili se to samo naš mozak igra s nama? Zatim se prepustim struji dešavanja i… Sve ispadne skroz dobro, dapače odlično. Svemir uistinu kad mu prepustiš vozilo, ma koliko god ludovao po putu, nikad ne griješi.
Kako uopće živjeti svoju intuiciju? Ono što sam nedavno shvatila jest da prvo moramo osvijestiti kako strah i hrabrost zapravo na prvu izgledaju isto.
Vadim Zeland, začetnik Transurfinga, vrlo je jasan kad je u pitanju strah; strah je emocionalno smeće kojeg se morate riješiti istog trenutka. Godinama sam se opirala strahu jer sam bila uvjerena kako osjećaj straha nije dobar tijekom manifestiranja. Međutim, opazila sam da koliko god praksi imala, na samom početku neke akcije ipak me zna biti strah. Naravno da putem taj osjećaj jednostavno nestane i otkotrlja se, ali ne mogu poreći činjenicu – da se strah pojavio i da mi taj osjećaj na duge staze ipak nije ništa upropastio.
Slijediti svoju intuiciju zapravo znači donositi odluke iako je prisutan strah, ali vjeruješ da je to jedini ispravan način. Kad dobrovoljno slijedite put kojim vas upućuje vaša kreativna energija, grubo rečeno neka to budu “lude ideje”, viša sila može proći kroz vas. U tom ste “trenutku ludosti” dali zeleno svjetlo kreaciji, jednostavno ste rekli DA!
Hrabri ljudi u jednoj temi ili jednom dijelu života, obično su grubo rečeno kukavice na nekom drugom polju. Pametni, pronicljivi i inteligentni u jednoj sferi, ljudi mogu biti posve promašeni u ostalim segmentima života. Nekad se znalo reći – Na toj i toj temi je izvrstan stručnjak, ali doma ne zna promijeniti žarulju.
Nekad nešto što znamo i posve smo svladali u jednom području svojeg života ne znamo prenijeti u druga životna područja.
Shakti Gwain, autorica bestselera Kreativna vizualizacija i Živjeti u svjetlosti, objasnila je kako u nama postoji energija koju treba kanalizirati tako da se gibamo s njom. Mi posjedujemo kanal kojeg treba čistiti kako bi energija mogla nesmetano protjecati. To možemo raditi tako da se neprestano usklađujemo i pitamo energiju gdje želi ići te da se gibamo s njom. Jako tijelo i osobnost ne razvijamo samo dobrom hranom, tjelovježbom i zdravim životom, nego prije svega tako da vjerujemo svojoj intuiciji i da je slijedimo. Kad vam vaš unutarnji glas kaže što jesti, kako vježbati ili pak nešto treće, možete biti sigurni da će taj savjet pojačavati vašu sposobnost da kanalizirate čak i onda kad uputa glasi sasvim različito od bilo čega što ste prije smatrali da je za vas dobro.
Tvrdnju da mi već svi jesmo do izvjesne mjere kanali, nesvjesno i povremeno, Shakti Gwain pokazala je kroz priču o svojoj dobroj prijateljici. Ovo je izvrstan primjer spontanog kanaliziranja.
Dotična je u trgovini kućnim ljubimcima ugledala prekrasnu papigu. K tome, cijena nije bila previsoka. Oduvijek je željela imati papigu, ali nikad si nije mogla priuštiti pticu, a pogotovo sada, kad nije imala dovoljno novca ni da plati najam stana. Iz trgovine je izašla žalosna što ne može iskoristiti dobru priliku. Pokušala je to zaboraviti, ali koliko god nastojala, papiga joj se vrzmala po glavi. Nakon dva dana odnijela je kaparu za papigu novcem koji je spremala sa strane za stanarinu.
Istodobno se pitala je li poludjela. Ako njezina odluka nije u redu, razmišljala je na putu do dućana, netko je već kupio papigu. Kako ideju o papigi nije mogla izbaciti iz glave, pojurila je dati predujam kako ne bi izgubila pticu, iako je stanarina bila prioritet.
Nakon još dva dana, kompletnim novcem za stanarinu otišla je po svoju papigu.
“Dobro da ste dali polog jer da niste, prodali bismo je sat vremena nakon vašeg odlaska”, reče joj vlasnik dućana. Istoga dana srela je klijenta koji joj je neočekivano platio unaprijed upravo onoliko novca koliko je potrošila dotad na papigu. A kad se vratila kući, suprug joj je rekao kako je zvala vlasnica stana – ide na praznike i ne može doći po stanarinu!
I kao da sve to nije bilo dovoljno da joj potvrdi kako je dobro učinila što je poslušala intuiciju i kupila papigu, slijedećeg je dana dobila novi posao, s plaćom unaprijed što joj je omogućilo da uhvati korak sa svim aktualnim planiranim i neplaniranim troškovima.
Nakon tih događaja, ta se prijateljica osjećala kao preporođena, prepuna snage i povjerenja. Zaključila je kako bi bilo divno kad bi se uvijek tako mogla ponašati, što god da radi u životu!
Što dakle moramo znati o intuiciji, hrabrosti i strahu da smo posve sišli s uma? Što se spremnije predate energiji u sebi, to će više snage teći kroz vas. Kad učimo slijediti duh u sebi, on će nas odnijeti i povesti prema nepoznatom i rizičnom. Možda doista mnogo toga može poći po zlu, ali kad dopustimo tom osjećaju iz trbuha da nam kaže što želimo, a što ne, otkrivamo da je tako prekrasno živjeti. Ali da bi doživjeli radost, uzbuđenje, nove slike, scene i scenarije, da bi zurili u nezamislivo, moramo se prepustiti glasu intuicije.
Zamislite da možete biti ondje gdje je za vas najviše energije, da radite ono što želite i promatrate kako se događaju čuda? Na primjer, možda ćete ući u sobu i iznenada će se svi osjećati bolje, kao da su međusobno bolje povezani ili će ljudi koje sretnete na ulici osjetiti nenadani pomak u svojoj energiji, a neće znati zašto.
Sve u životu brzo će vam se mijenjati nabolje jer ste odlučili vjerovati sebi. Odlučite li ići do kraja, zaboravit ćete sve o čemu ste ovisni. A to će biti radosno iskustvo jer vaša istinska sreća proizilazi iz vaše povezanosti sa Svemirom. Svi materijalni oblici života samo su nagrada, čokoladni premaz na kolaču, dokolica, igra koju igrate u svojstvu svemirskog kanala.
Važan dio procesa osluškivanja intucije i kanaliziranje hrabrosti i straha jest ostati usredotočen na svoju vezu sa Svemirom. Vrlo je lako izgubiti središte, nestati u drugim ljudima, vanjskim ciljevima i željama. A to zapravo i činimo – izgubimo svoju vezu sa Svemirom u sebi.
Otkrit ćete također nešto jednako zanimljivo, čim krenete slijediti glas iz trbuha koji se čini kao da ste posve sišli s uma – čim se dobrovoljno prepustite svojoj energiji, ona vas povezuje s ljudima od kojih možete najviše učiti.
Naravno, u početku je strašno tako živjeti. Nekad to objašnjavam “izlaskom iz tog i tog ormara”. Život nas prisiljava da priznamo kako nismo maturirali ili smo istospolno orijentirani ili imamo fizički nedostatak, a umorilo nas je skrivati ga od svijeta. Ako zakoračimo u kaos istine, bojimo se kako Svemir ne zna što treba učiniti kako bi nas izbavio iz nevolje zvane autentičnost.
Intuicija, hrabrost i strah vode vas u očaravajuću pustolovinu u kojoj nemate pojma gdje će vas odvesti. No možete biti sigurni da će vas uvijek odvesti još dublje prema sebi i dati vam još veće povjerenje u Svemir.
Sad kad smo povezali intuiciju i dodali pratnju (hrabrost i strah), htjela bih da uzmete u obzir način na koji se obraćate sami sebi dok prolazite kroz agoniju promjene. Kao prvo, poštujte sebe. Da li je baš uvijek lako i jednostavno poštovati sebe? Nije. Vi niste vaša viktorijanska baka koja mora trpiti uvrede i predbacivanja kako bi imala krov nad glavom. Imate pravo, a imate i alate i mehanizme za uputiti se u nekom boljem smjeru.
Kad vas je na mahove strah, koristan pristup bio bi dopustiti sebi pravo na ranjivost. Za svaku pojedinu prepreku koju će vaš um postaviti (isti onaj s ludim idejama) zajedno s grčem u trbuhu (isti onaj čiji glas želimo slijediti), a to će vas odvesti u privremene sumnje i zle slutnje upitajte sebe – Da li je ova odluka lagana? Jesam li mislila da je lagana? Treba li biti lagano? Je li mi lagano?
Sasvim je u redu da je odgovor NE.
Ako krenema secirati mnoge svoje super lude poduhvate i nezamislive izazove, nikad nisam bila top volje baš cijelo to vrijeme. Ali ako krenemo gledati videa ili čitati razna izlaganja na temu kako je netko uspio u nečemu, dojam je kako se radi o ravnoj crti te da nije normalno “ako zapne”. Da li je moguće da makar suprug od prijateljice nije upitao istu tu prijateljicu – Izvini, možda nije važno gdje ćemo živjeti, ali hoćemo li na kraju pojesti papigu?
Ja vjerujem da sve može ići glatko, kao podmazano. Ali i da zapne. I tada moramo popraviti ili prepustiti da scenarij podesi viša sila. Često dobijam dojam da ako se bojim ili bih se trebala bojati, znači da će se sve raspasti. To definitivno nije točno.
Za sam kraj, zapamtite da vaše gledište stvara vašu stvarnost. Stvarnost ne stvara vaše gledište.
Nedavno mi je prijateljica prepričavala kako je potpisala jedan važan ugovor u uvjetima po principu – sve što je moglo krenuti po zlu, tog je dana krenulo po zlu. Umjesto u devet ujutro, na potpisivanje je stigla tek oko pet popodne. Ali potpisala je i tim je potpisom i komadom papira dobila što je htjela. Da li je osjećala bojazan, strah? Jest. Ali, znala je što želi i nije se dala smesti.
Kada zakoračite u nešto drugačije, kada odlučite da ćete biti drugačiji, otvarate prostor da to postoji ondje gdje za to prije nije bilo mjesta.
I sasvim je u redu da vas je malo strah.
Pripremila i napisala: Marija Franolić
Photo: StockCake
