KNJIGA TJEDNA: “The MindGym: gimnastika uma” (Dajte mi vremena) V.B.Z. 2010.
Bogat i moćan Perzijanac šetao je u vrtu sa svojim slugom. Sluga je plakao jer je upravo susreo Smrt, koja mu je poprijetila. Molio je stoga gospodara da mu dade svoga konja kako bi pobjegao u Teheran, kamo će do večeri uostalom i stići.
Gospodar pristane, i sluga odjuri na konju. No vraćajući se nedugo zatim u kuću. ugleda i sam gospodar Smrt te je upita: “Zašto prijetiš mome sluzi?”
“Nisam mu prijetila”, odgovori Smrt. “Samo sam se iznenadila što ga tu vidim – dok sam baš planirala kako ću ga noćas zateći u Teheranu.”
Mi kao pojedinci preuzimamo mnoštvo uloga – roditelj, prijateljica, mentor, kuhar, čistač, tajnica… A za sve te uloge nam je potrebno vrijeme. Ponekad nam uloge nisu međusobno uravnotežene te jedna odnosi previše vremena na račun drugih.
Nerijetko bismo željeli napraviti više posla nego što imamo vremena. Ako ste nadobudno složili iznova i iznova neki novi popis vezano za ljeto ili općenito ostatak godine o pitate se kako ćete uspjeti obaviti sve na svom popisu, odgovor je prilično jednostavan – vjerojatno nećete. I kako da onda ostvarimo ono što želimo?
Na početku godine već po navici imamo nekakvu zamisao o tome kako bi trebala izgledati naša godina. Onda nas zatekne proljeće ili kao upravo sada – ljeto. I opet imamo nekakvu zamisao kako bi upravo ovo ljeto trebalo izgledati ili pak odlučujemo preuzeti kontrolu nad ostatkom godine.
No, što to zapravo znači? Hoćemo li uistinu imati dovoljno vremena za aktivnosti koje smo proglasili važnima? Ili će nas život odvući na drugu stranu? Da bismo odgovorili na to pitanje i osigurali si dovoljno vremena, moramo razmotriti svoj svakodnevni život i zapitati se: Kamo nestaje vrijeme?
Za početak, mnogi od nas ne mogu shvatiti da će nam jednog dana sve biti oduzeto. Sve naše borbe, bitke, titule, razgovori, crne misli, sram, porazi oko nečeg ili vezano za nešto što… Nešto što će nam definitivno biti oduzeto. Aktualni dan je jedini resurs kojeg imamo. Sve naše “teške odluke” možemo svesti na samo jedno jednostavno pitanje: Što sam za sebe napravila danas?
Gdje god da odeš, ondje si, kaže Abraham kojeg kanalizira Esther Hicks. Zvuči li vam to pomalo kao kletva? Gdje god da odeš ništa se ne mijenja jer sebe nosiš. Mijenja se samo ako se ti promijeniš. Nitko te ne može zadržati da zauvijek ostaneš tu gdje jesi, da se ukopaš bez prava glasa, bez tvojeg dopuštenja. Za tango je potrebno dvoje.
U knjizi “The Ming Gym: Probudite vlastiti um” u izdanju V.B.Z.-a, drugi su ljudi bez pardona nazvani ustrajnim nametljivcima. Naše vrijeme doslovno curi kroz njihove prste. Evo i kako!
Ustrajni namjetljivci. Moje vrijeme curi kroz vaše prste.
Dok pokušavamo ovladati vlastitim vremenom naići ćemo na osobito škakljiv element – druge ljude. Prijatelji, ljubavnici, kolege, članovi obitelji, susjedi. Obogaćuju nam život, ali nam istodobno mogu oduzeti vrijeme. Ako ste osvijestili da u vašem životu postoje i takve slatke društvene distrakcije, vrijeme je da nešto poduzmete.
Neodlučni
Šef ili vođa ekipe koji neprekidno mijenja mišljenje. Sati rada završe u kanti za smeće (zajedno s našom motivacijom). Dodala bih, nakon neodlučnog šefa u slobodno vrijeme obično se borimo i s neodlučnim ljubavnikom, partnerom, roditeljem. Ovog puta nismo kraći za nekoliko sati rada, ali naše je vrijeme procurilo kroz njihove prste dok smo im pokušali ako treba i na trepavicama objasniti da je crno zapravo bijelo. A nije išlo.
Nepouzdani
To su ljudi koji se posvete nekom poslu ili ideji, a onda ništa ne izvrše, dovrše ili obave neki posve drukčiji posao. Iako se knjiga ne bavi ljubavnom dinamikom, dodala bih da nepouzdani partner isprva prihvati ideju ili plan, a onda se u zadnji trenutak odluči za nešto posve drugo (doček, izlet, koncert, roštilj… ovisi što ste planirali). Partner kojem ne možete vjerovati doslovno će vas izluditi plus – vaše vrijeme curi kroz njihove prste.
Tjeskobni
Ova je knjiga izdana 2006. godine, ali sad već znamo za razne oblike dinamike ljubavnih odnosa te legendarni koktel između anksioznog partnera i izbjegavajućeg. Sad već znamo za runner – chaser dinamiku.
U “Gimnastici uma” tjeskobni su oni koji su nam povjerili posao, ali nas neprestano provjeravaju. Osoba čini se da i ne shvaća kako gotovo i nemamo vremena za posao zbog toga što smo stalno na sastancima gdje se stalno govori o napretku i stoga što moramo pisati izvješća o rezultatima.
U praksi izvan radnog vremena, to može biti naporan partner koji treba pažnju ili voli svako toliko izazvati dramu. Obično osoba ne shvaća kako se ne možemo baviti vlastitim stvarima i projektima ako smo stalno na dispoziciji. Osobno držim da nije nemoguće kako je osoba ujedno i neodlučna i nepouzdana.
Digresivni
To su osobe koje sve vole raditi polako, a time usporavaju i nas. Treba im cijela vječnost da stignu do poante, a neshvatljivo je kako polako napreduju.
Ovo se definitivno može ubaciti u zonu legendarne čekaonice. Čekaš na odgovor ili poruku cijeli dan. Hoćemo li se vidjeti ili ne? Što bi rekla viralna malo grublja šala, Iran je odgovorio Izraelu istog dana, a ti još uvijek sebe uvjeravaš kako je on previše zaposlen?
Tko vas drži na čekanju? Što se događa kad mi trebamo njihovo vrijeme? Ne biste trebali biti previše zainteresirani za ljude koji nisu osobito zainteresirani da vrijeme pronađu za vas.
Brbljavci
To mogu biti vaši roditelji, partneri ili najbolji prijatelji, osobe koje volite, ali zašto uvijek žele razgovarati kad ste zauzeti, pod stresom ili nečim zaokupljeni?
Brbljavce bih ujedno prevela kao današnje “tipkače”. Tipkanje je najslađa ovisnost, ali imate li nekad dojam da ste umjesto tipkanja možda jednostavno mogli napraviti tisuću trbušnjaka? Iz dana u dan, imalo bi nekakav utjecaj. Ovako… bilo je to još samo jedno bezvezno brbljanje ili eventualno beskorisno tipkanje.
Molitelji
Osobe koje uvijek traže “samo trenutak” vašeg vremena, koji se onda protegne u čitav sat.
Jeste li spremni za revoluciju? Utvrdite tko to sve dopušta.
Možda nećete vjerovati: Vi.
Vi to dopuštate.
Zamislimo ovo: svakog jutra (ili kad god da se probudite) nalazite se na početku vremena. Svakog dana, makar se ustali u podne, nalazite se na početku vlastitog vremena. Naravno da ne možete danas postići sve što ste ikad htjeli. Ali možete prihvatiti kako ovdje nismo zauvijek i, ako ljudi koji vam kradu vrijeme također neće ovdje biti zauvijek, što znači da će na jedan posve glup, smiješan, a možda i veličanstven način sve nestati makar odjurili na konju u Teheran. Prisjetimo se, jednog će nam dana ionako sve biti oduzeto. Čega se želimo sjećati? Gubitka vremena i onih koji su nam ukrali vrijeme, a ruku na srce, mi smo im to dopustili?
Prazan hod
Godine 1983. Engleska banka naposljetku je povukla iz upotrebe novčanicu od jedne funte i zamijenila je blistavim malim novčićem. Otada je iskovani više od 1,7 milijardi takvih novčića, a izgubilo ih se oko 300 milijuna. To znači da svakog dana između jastuka na kauču i u podstavama kaputa nestane oko 40.000 funti. Velik je to novac.
Nešto se slično događa i s vremenom. Ono se neće otkotrljati ispod hladnjaka, ali postaje jednako bezvrijedno.
Vrijeme koje ste proveli u besmislenim raspravama s besmislenim ljudima o besmislenim temama vam nitko neće vratiti. Zauzmite se za sebe i ostatak vlastite godine tako da se zauzmete za vlastito vrijeme jer ono pripada isključivo vama. Na vama leži odgovornost.
Pripremila i napisala: Marija Franolić
Photo: StockCake, vlastiti album
